Poznati američki katolički svećenik, o. Dwight Longenecker, podijelio je na svom blogu zanimljivo svjedočanstvo.

Opisujući kako je kao mladi svećenik 1987. hodočastio autostopom od Engleske do Jeruzalema, o. Longenecker progovara o iskustvu susreta s vlastitim anđelom čuvarom koji se, tvrdi, odvio tijekom posjeta prekrasnom mjestu Mont-Saint-Michel i tamošnjem samostanu sv. Mihaela.

“Hodao sam prema vrhu poznatog brda Mont-Saint-Michel i pronašao prostorije redovničke zajednice. Oni žive u nekadašnjoj opatovoj kući, s lijeve strane kad se približavate samostanu. Primili su me, pokazali mi sobu te sam im se pridružio na nekoliko dana.”

Prve noći, u tri ujutro, nešto ga je probudilo.

“Bio sam potpuno budan i svjestan prisutnosti uz dno mog kreveta. Činila mi se višim od dva metra. Iznimno snažna i prepuna mira.”

“U mislima sam pitao: ‘Tko si ti?’, a odgovor je bio: ‘Tvoj anđeo čuvar. Hodam uz tebe na ovom putovanju’. Pitao sam smijem li saznati anđelovo ime i on je pristao pod uvjetom da to nikome nikada ne otkrijem. Potom sam počivao u njegovoj prisutnosti što je, činilo mi se tada, dosta dugo potrajalo prije nego sam ponovno zaspao.”

“Sjećanje na taj događaj nije živo samo u mojoj glavi. Svjesnost o stalnoj prisutnosti anđela snažna je gotovo svakog dana, kad zastanem kako bih ju posvijestio”, piše svećenik.

O. Longenecker je, kaže, svjestan da se susret s anđelom može objasniti kao subjektivno iskustvo unutar njegovom uma.

Navodi kako bi skeptici mogli reći da je bio umoran i pod stresom od dugog puta te otvoren sugestijama osobito pri susretu s veličanstvenim mjestom kao što je Mont-Saint-Michel.

Neki bi možda primijetili da se cijeli događaj dogodio u tri ujutro kada je um posebno podložan sugestijama.

“Ako zapravo i nisi sanjao cijelu stvar”, mogli bi poručiti skeptici, “bilo je to najbliže snu. Probudiš se, ali si još uvijek u polusnu. Tvoj um proizveo je ono što si protumačio kao susret s tvojim anđelom čuvarom.”

O. Longenecker ističe kako bi sve te kritike mogle biti istinite, no kao odgovor ističe slučaj svete Ivane Orleanske.

“Sjetim se rečenice svete Ivane Orleanske na suđenju – ili su to možda riječi koje joj je u usta stavio George Bernard Shaw, autor drame o Ivani. Kako god, suci su na suđenju odbacili njezine vizije rekavši da se sve odigralo u ‘njezinoj mašti’, na što je ona odgovorila: ‘Naravno, kako bi mi drugačije Bog mogao govoriti osim kroz moju maštu?’.”

Američki svećenik također imaginaciju ističe kao ključ.

“U našem znanstvenom i ciničnom dobu odbacujemo maštu, misleći da je dobra samo za uživanje u fantastičnoj literaturi ili sentimentalnim New Age mislima. Ali ona je vjerojatno najmoćniji i najvažniji aspekt naših umova.”

“Sva prekrasna umjetnost dolazi iz mašte. Svi najveći izumi započinju s maštom. Sva velika djela stvaraju se u mašti. Sve molitve, religije, duhovnosti i inspiracije izviru iz mašte.”

“Mašta je naš prolaz u nebo”, poručio je o. Longenecker, zaključivši:

“Je li se susret s anđelom odigrao u mojoj mašti? Naravno. Kako bi anđeo drugačije mogao komunicirati sa mnom nego preko mašte?”

Tino Krvavica | Bitno.net