Na osnovi malobrojnih autentičnih podataka o životu i djelovanju bl. Otona, pouzdano znamo da je živio u Puli u prvoj polovini 13. stoljeća i da je bio jedan od prvih sljedbenika sv. Franje Asiškog koji su, nekako ju to doba, stigli u Istru. Predaja mu, osim “slave po izvanrednoj dobroti i savršenoj kreposti”, pripisuje i četrnaest čudesnih ozdravljenja koja se kasnije potanko opisuju u djelima nekoliko crkvenih kroničara.

Prema njima proizlazi da je, zahvaljujući svojim taumaturškim sposobnostima, bl. Oton iscijelio šest bolesnika koji su bolovali od oduzetosti, po dva od sljepoće i deformiranosti usta te po jednog od: grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju nakon pada i jednog uznemirivanog od zloduha. Neka od tih čudesa blaženik je učinio za života, a druga, kao i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati na njegovu grobu. Većina ozdravljenja bila je trenutačna, ali bilo je i takvih koja su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.

Foto: Porečko-pulska biskupija

Premda postoji nekoliko navoda o datumu smrti bl. Otona, kao najpouzdaniji prihvaćen je 14. prosinca 1241., a za spomen na njega odabrana je treća nedjelja došašća. Na taj dan slave ga u cijeloj Istri, a poglavito u crkvi sv. Franje u Puli, gdje mu se u oltaru sv. Franje čuvaju zemni ostatci.

U lokalnoj tradiciji sačuvan je kult bl. Otona kao univerzalnog iscjelitelja, a pobožni mu se puk i danas obraća u mnogim teškim prilikama i uz one bolesti za koje vjeruje da ih je blaženik uspijevao čudesno ozdravljivati.

Foto: Porečko-pulska biskupija

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Sveti od zdravlja” Ante Škrobonje. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.