Iza osmijeha sestre Zdenke krije se bolna priča i junački čin žrtve. Za njezine fotografije zaslužan je njezin brat, koji je posjedovao fotoaparat kada je to bila prava rijetkost. A još je veća rijetkost njezin široki osmijeh, poprilično neuobičajen za fotografije toga vremena.

Sestra Zdenka rođena je kao Cecilia Schelingová na Badnjak 1916. u mjestu Krivá, Orava, u Slovačkoj. Bila je jedno od desetero djece u obitelji koja je njegovala katoličku vjeru.

Kada je imala 12 godina, u njezinu župu došle su sestre iz Kongregacije milosrdnih sestara svetog Križa. Tada je shvatila da ima poziv za posvećeni život. Kada je imala 15 godina, otišla je u provincijalnu kuću s namjerom da uđe u samostan. Međutim, rečeno joj je da prvo završi školovanje. Nakon pet godina školovanja za medicinsku sestru i radiologinju, ušla je u samostan. Na polaganju redovničkih zavjeta dobila je ime Zdenka.

Sljedećih je godina radila u bolnici kao radiološka asistentica. A dok je radila u bolnici u Bratislavi, na vlast u Čehoslovačkoj došla je Komunistička partija.

Tih je godina Crkva postala žestoko progonjena, a mnogi su svećenici i bogoslovi bježali u inozemstvo. Tijekom tog razdoblja, zatvorenike se slalo u bolnicu na liječenje, a među njima su bili i svećenici.

Jednoga je dana na liječenje u bolnicu bio poslan svećenik pod optužbom da je vatikanski špijun. Sestra Zdenka saznala je da će biti poslan u Sibir, gdje ga je čekala smrt.

Riskirajući vlastiti život, stavila je tablete za spavanje u čaj stražara te je tako pomogla svećeniku da pobjegne. Nakon što je uspio pobjeći, sestra Zdenka je otišla u kapelu i zavapila: „Isuse, nudim svoj život za njegov. Spasi ga!“

Međutim, nekoliko dana kasnije, 29. veljače 1952., kada je pokušala pomoći trojici svećenika i trojici bogoslova da pobjegnu, njezin plan se izjalovio i uhićena je. Ispitivali su je i pretrpjela mnoga poniženja, uključujući brutalno policijsko mučenje. Na kraju je dobila kaznu od 12 godina zatvora i 10 godina lišavanja građanskih prava.

Od te kazne odslužila je samo tri godine, a onda su je vlasti pustile da ne bi umrla u zatvoru. Imala je zloćudni tumor na dojci. Mučenje kojem je bila podvrgnuta ostavilo joj je tijelo osakaćeno, a policija ju je toliko često udarala da joj je desna dojka bila rastrgana.

S velikom poniznošću prihvatila je mučenje i zlostavljanje; najteže od svega za nju je, međutim, bilo to što joj je bilo lišeno svetih sakramenata tijekom tri godine zatvora.

Kada se vratila u provincijalnu kuću svoje kongregacije u Bratislavi, nije primljena zbog općeg straha koji je tada vladao, kao i stalnog policijskog nadzora. Potražila je utočište u bolnici u Bratislavi, ali nije je dobila ni tamo.

Na kraju ju je primila prijateljica Apolonia iz Trnave. Samo tjedan dana nakon bila je primljena u bolnicu u Trnavi. Dana 31. srpnja 1955., nakon što je primila sakramente, sestra Zdenka je umrla. Imala je 38 godina i pamti se kao prava mučenica vjere.

Netom prije nego li je umrla, rekla je svojoj prijateljici Apoloniji: „Oprost je najveća stvar u životu.“

A osmijeh blažene sestre Zdenke kao da nam i danas svjedoči Isusove riječi: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.“ (Mt 10,28)

Sestru Zdenku beatificirao je sv. Ivan Pavao II. 14. rujna 2003. u Bratislavi, a njezin se spomendan slavi 30. srpnja.

Molitva blaženoj Zdenki

Dobrostivi Bože, ti si blaženoj Zdenki dao posebnu ljubav prema raspetom Kristu, koju je očitovala radosnim služenjem bolesnima i tvojim svećenicima; molimo te, daj i nama da je nasljedujemo u iskrenoj spremnosti žrtvovati život za našu braću u nevolji i budemo oduševljeni svjedoci Isusa Krista, Sina tvoga, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. Amen.