Nenavezanost na ono što jesmo i što posjedujemo nužna je da bismo slijedili Isusa i otvorili svoju dušu Gospodinu koji prolazi i zove. Naprotiv, navezanost uz zemaljska dobra priječi Isusu ulaz u naše srce. Isto tako, ona isključuje ljubav i razumije­vanje bitnoga vida života: “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.”

shutterstock

Foto: Shutterstock.com

Isusovo rođenje, i cijeli njegov život, pozivaju nas da u ovim danima preispitamo stav svojega srca u odnosu na zemaljska dobra. Gospodin, Jedinorođenac Očev, Otkupitelj svijeta, ne rađa se u palači, nego u štali; ne u velikome gradu, nego u zabitnome selu, Betlehemu. Nije čak imao ni kolijevku, samo jasle. Naglim bijegom u Egipat sveta obitelj iskusila je prognanstvo u tuđinsku zemlju, gdje su donijeli vrlo oskudna sredstva za uzdržavanje: gotovo samo Josipove ruke, snažne i naučene na rad. Za vrijeme javnoga života Isus će trpjeti glad, ne će imati ni dva novčića male vrijednosti koji su se tražili za plaćanje hramskoga poreza. Sam će kazati da “Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio”. Smrt na križu očitovanje je najvećega odricanja. Gospodin je htio upoznati oštrinu krajnjega siromaštva, nedostatak potrebnoga, naročito u najsvečanijim trenutcima svojega života.

Siromaštvo koje kršćanin mora živjeti treba biti stvarno siromaštvo, vezano uz posao, održavanje čistoće, brigu o kući i sredstvima za rad, pomaganje drugima, trezvenost života. Zato je rečeno da su “najbolji primjeri za siromaštvo bili uvijek oni očevi i majke brojnih i siromašnih obitelji, koji žive samo za svoju djecu i koji svojim naporom i ustrajnošću – često nikome ne govoreći o svojoj neimaštini – skrbe za svoj dom, stvarajući radosno ognjište u kojemu svi uče voljeti, služiti i raditi”.

Ako dobara ni ne nedostaje, uvijek se može živjeti poput “onih očeva i majki brojnih i siromašnih obitelji” i koristiti sredstva za činiti dobro, jer »upravo ovo siromaštvo, koje se sastoji od odricanja, pouzdanja u Boga, trezvenosti, spremnosti na dijeljenje, Isus je proglasio blaženim«.

Siromaštvo koje Gospodin od svih traži nisu prljavština ni bijeda, ni nemarnost, ni lijenost. Sve to nije krjepost. Kako bismo naučili živjeti nenavezanost na materijalna dobra, posred vala materijalizma koji kao da preplavljuje čovječanstvo, moramo gledati u naš Uzor, Isusa Krista, koji “premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite”.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]