Kant je zapazio u praksi da se dobrota ne isplati. Mi imamo izreku: Dobar čovjek i magarac! Tako izražavamo iskustvo da je dobrota uvijek na gubitku. Tko ljubi, taj gubi! Amare-morire! To se najbolje vidi na Križu. Onom koji je svima činio dobro, uzvraćeno je zlom. Iz tog općeg iskustva Kant je izvukao praktični zaključak: mora postojati besmrtnost i Bog. To jest, mora postojati nagrada nakon ovoga svijeta i izvan ovoga svijeta.

Svi u sebi nosimo imperativ, nalog, zakon da činimo dobro. Dobro je ono što se po sebi širi – govorio je sv. Toma Akvinski. Dobro se treba činiti bez obzira na sve. Ništa nas od toga ne može osloboditi. Dobro je ono što se ne isplati. Jedan je poljski književnik rekao: Najsvetije je ono što je uzaludno! Ono što se čini iz nekog probitka i ovozemaljskog interesa, pa i radi spašavanja gologa života, gubi snagu dobrote. Nije dobro ako izdam drugoga da bi spasio svoj život. Dobro je ako ne izdam drugoga po cijenu vlastitoga života. Takva narav dobrote nužno uključuje proširenu logiku, logiku Neba (Kant se divio zakonu dobrote u sebi i Nebu iznad sebe). Transcendencije. Boga. Bog je moja nagrada!

Znamo da je za kršćane prva zapovijed: Ljubi! Ljubi Boga i bližnje! A to je uvijek: Gubi! Gubi sebe potpuno pred Bogom i pred bližnjima. Narav je ljubavi da stavlja dobro drugoga pred vlastito dobro, da stavlja drugoga ispred sebe! Tko služi bolesniku dobro to razumje. Bolesnik je broj jedan, a svi oko njega su drugotni. Tko to može podnijeti? Onaj tko ima vjeru i nadu!

Kant se pitao: Čemu se možemo nadati? Psalmist kaže: Sva je nada moja u Tebi, Gospodine! Ako neću dobiti Tebe, sve je apsurdno! Nelogično! Nepodnošljivo! Izluđujuće! Očajno! Umirem i točka. Ništa! Ništavilo! Mrak!

Kant je, premda je bio protestant/pijetist, onaj koji nježno ljubi Isusa u svom srcu, najmanje razmišljao o vjeri. A vjera je posrednica. Vjerujem u Ljubav! Vjerujem u Boga koji jest Ljubav. On jest dobar! Vjerujem da sam ja prvi ljubljen i da mi zapovijed ljubavi dolazi nakon što mi je objavljena i posvjedočena ljubav do kraja! U vjeri hodam! U vjeri činim! Djelujem! Živim i umirem! Gubim!