“Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime…”, čitamo u ulaznoj pjesmi današnje svete mise.1

Radost je uvijek bila značajno obilježje kršćanina; Crkva nas u ovo liturgijsko doba podsjeća da treba biti prisutna u svim trenutcima našega života. Radost je u nadi Došašća; zatim dolazi radost Božića – tako izražajna i topla radost Rođenja; kako godina protječe, ispunja nas radost bliskosti s uskrslim Kristom. Danas, bližeći se kraju Korizme, razmatrat ćemo radost Križa. Uvijek je ista radost biti u Kristovoj blizini: samo za njega možemo zajedno sa svetim Pavlom iskreno reći: “Ljubio me i predao samoga sebe za mene” (Gal 2,20). Odatle proizlazi izvor naše najdublje radosti, izvor naše snage i potpore. Ako nas zadesi nesreća, ako proživljavamo tugu, podnosimo patnje, trpimo nerazumijevanja, pa čak i ako počinimo grijeh, kako je utješna spoznaja o Nekome, koji nas uvijek ljubi i svojom bezgraničnom ljubavlju nadilazi svaku kušnju, ispunjava svaku našu prazninu, oprašta sve naše grijehe i vraća nas s oduševljenjem na siguran i radostan put.”2

Ova nedjelja tradicionalno se naziva Laetare, po riječima kojima počinje ulazna pjesma. Strogost korizmene liturgije prekinuta je ove nedjelje riječima o radosti. Dopušteno je da se danas ljubičasto misno ruho zamijeni crvenim,3 a oltar se kiti cvijećem, što nije slučaj u ostalim danima Korizme.4 Crkva nas na taj način želi podsjetiti da je radost savršeno spojiva s mrtvljenjem i boli. Suprotnost radosti je žalost, a ne pokora. Sudjelujući u ovom liturgijskom vremenu koje vodi do Kristove muke – prema tome do boli – shvatit ćemo da približavanje Križu znači i približavanje trenutku našega spasenja, koje je svaki put sve bliže, pa se Crkva i svako dijete Crkve puni radošću: “Laetare, veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite!”

Pokora koju vršimo u ovim korizmenim danima neka ne zasjeni našu unutarnju radost, naprotiv: neka je poveća, jer bliži se naše spasenje. Bliži se muka Kristova, koja nije ništa drugo nego obilno rasipanje ljubavi za sve ljude i radost Uskrsa uskoro će nas obaviti. Stoga osjećamo potrebu jače povezanosti s Gospodinom, da bi se i u našemu životu još jednom odrazila patnja koju je on za nas podnio, kao i osjećaj beskrajne sreće u doživljaju slave i radosti Uskrsnuća.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

1 Iz 66,10–11.

2 IVAN PAVAO II., Govor, 1. ožujka 1980.

3 RIMSKI MISAL, Opća uredba, 308.

4 Caeremoniale Episcoporum, 1984, 48.