Marija je “Sedes Sapientiæ“, Prijestolje Mudrosti.

U Litanijama se Marija naziva Prijestolje Mudrosti, jer je Sin Božji, koji se u Svetom pismu naziva Riječ Božja i Mudrost Božja, jednom rastao u njenoj utrobi, a zatim je po rođenju, u svojim prvim godinama, bio nošen u njenom naručju i sjedio je u njenom krilu. Stoga, kao ljudsko prijestolje Onoga koji vlada na nebu, ona se zove Prijestolje Mudrosti. Pjesnikovim riječima:

Njegovo prijestolje su tvoja njedra blagoslovila,
O Majko neokaljana,

To je prijestolje, ako išta ispod neba, 
Dostojno bezgrješnog djeteta.

No, posjedovanje njezina Sina je trajalo i nakon njegova djetinjstva. Kao što nam to sv. Luka govori, On je bio pod njezinom vladavinom i živio je s njom u njezinoj kući, sve dok nije krenuo propovijedati, odnosno, najmanje trideset godina. A to nas dovodi do promišljanja o njoj i o onome o čemu se govorilo jučer, o njenom nazivu “Ogledalo Pravde“. Jer ako je tako bliska i stalna prisnost sa Sinom stvorila u njoj nezamislivo veliku svetost, zar ne bi i znanje, koje je primila tijekom tih godina iz njegovih razgovora o sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, bilo toliko veliko i duboko, toliko raznoliko i temeljito, da je ona, iako je bila siromašna žena, bez ljudskih interesa i koristi, svojim znanjem o nastanku svemira i o povijesti nadmašila čak i najveće filozofe, svojim teološkim znanjem najveće teologe, a proročkim predviđanjem i najpriznatije proroke?

Što je bila velika tema razgovora između nje i njezina Sina doli naravi, atributa, providnosti i djela Boga Svemogućega. Zar ne bi naš Gospodin bio Nebeski Otac koji ga je poslao? Zar joj ne bi otkrio svečane vječne zavjete kao i Božju svrhu i volju? Zar ju ne bi on s vremena na vrijeme prosvijetlio o svim ovim pravilima doktrine o kojima se prvotno raspravljalo, a potom i ukorijenilo u Crkvi od vremena apostola pa do danas, a tako će biti i do kraja, i ne samo o ovom već i o mnogo čemu drugom? A sve ono što je nevidljivo ili fragmentarno u Otkrivenju, On, koji je Svjetlo Svijeta, otkrit će joj u čistoći i jednostavnosti, odnosno onoliko koliko to bude ljudsko znanje dopuštalo.

A tako će biti i s događajima koji tek slijede. Bog je govorio prorocima, imamo Njegovu komunikaciju s njima u Svetom pismu. Ali on im je govorio u figurama i parabolama. Bio je jednom jedan, tj. Mojsije, kojemu je udovoljio želju i razgovarao s njim licem u lice. “Ako među vama bude prorok Gospodnji,” Bog kaže, “Ja ću mu se pojaviti u viziji, i razgovarat ću s njim u snu. Ali to nije tako sa slugom mojim Mojsijem… Jer ja ću s njim razgovarati licem u lice. Ali ne u zagonetkama i figurama, već otvoreno ne bi li vidio Gospodina.” To je bila velika privilegija nadahnutog Zakonodavca Židova. Ali koliku je tek privilegiju imala Marija! Mojsije je imao privilegiju samo povremeno, s vremena na vrijeme, a Marija ga je trideset godina stalno vidjela i čula, i kroz sve to vrijeme ga je mogla pitati, licem u lice, bilo koje pitanje koje bi poželjela da joj objasni, znajući da odgovori koje je primila dolaze od Vječnog Boga koji ne vara, niti može biti prevaren.

bl. John Henry Newman | newmanreader.org

Prijevod: Antonija Jukić | Bitno.net

Sve meditacije pronađite na ovome linku: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama