Poštovani,

čitajući Evanđelja, nailazim na dio gdje Isus proklinje neplodnu smokvu i uvijek se začudim. Zašto je prokleo smokvu?

Poštovani,

kako bismo mogli razumjeti ovu evanđeosku zgodu, potrebno je poznavati kontekst.

Prvo, taj kontekst čini proročko djelovanje u Starome zavjetu, u kojemu nisu bile rijetke simboličke geste. Tako, primjerice, Jeremija razbija glinenu posudu kao znak nadolazećeg gnjeva Božjeg na Izrael. Također, prorok Ezekiel sprema stvari, kopa rupu u zemlji i izlazi kroz nju da bi predoznačio nadolazeće prognanstvo izabranog naroda iz njihove zemlje.

Drugo, Stari zavjet ponekad koristi simbol smokve da bi njime označio Izrael (usp. Hoš 9,10; Jer 8,13).

Treće, kod Marka evanđelista zgoda o smokvi uvodi u događaj čišćenja hrama, te ga zaključuje. Sržnu poruku ove koncentrične strukture čine Isusove riječi: “Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!” I u Matejevu evanđelju ova su dva događaja povezana.

Uzmemo li ove tri okolnosti u obzir, možemo iščitati tumačenje: Isus proklinjući smokvu čini proročku gestu kojom objavljuje besplodnost vjerskog života Izraela, kao i Božji sud. Poput smokve koja se kiti lišćem, tadašnji se Hram okitio izvanjskim bogoštovljem, ali nedostajali su plodovi svetosti. Izrael je “usahnuo do korijena” jer je iznutra napustio Boga, iako ga je i dalje naizgled slavio. Stoga će se kraljevstvo Božje uzeti licemjernom narodu, kojemu su na čelu farizeji i pismoznanci, i dat će se onima koji će donositi njegove plodove (usp. Mt 21,43).

Btb
don Damir

Izvor: SPAS