Bok Damire! 

Našao sam odgovor na temu “Odlučivanje o trudnoći u braku” u kojoj se govori i o prekinutom snošaju. Nije mi stoga jasna razlika između prekinutog snošaja i “potpunog” spolnog odnosa u vrijeme neplodnih dana. Ne vidim odakle možemo zaključiti da je u vrijeme neplodnih dana prisutna otvorenost prema životu. Bio bih zahvalan kad biste nadopunili odgovor na internetu.
Unaprijed zahvaljujem. Btb!

Poštovani,

Postavili ste odlično pitanje! I nad pitanjem i nad odgovorom treba zaista razmatrati pa i moliti. Odmah na početku želim reći da se ne radi o tehnici nego o mentalitetu. Dopustite da Vam objasnim: bračni čin kao takav sadrži u sebi dvije nerazdvojne svrhe – izražavanje ljubavi između muža i žene te otvorenost prema životu. Napominjem da je Pavao VI. u enciklici Humanae vitae pozvao roditelje na tzv. odgovorno roditeljstvo, da korištenjem svoje slobode, razuma i uzimajući u obzir svoju situaciju odgovorno pristupaju bračnom činu. Ipak, pri tome je potrebno čuvati integritet tog bračnog čina. Koja je onda razlika između prekinutog snošaja i potpunog spolnog odnosa u vrijeme neplodnih dana?

U prvom pogledu je mala ili se nekome može činiti beznačajna jer i u jednoj i drugoj situaciji bračni par ne želi dijete. Napominjem, roditelji imaju pravo iz objektivnih razloga ne imati djecu. Sada dolazimo do ključa: bračni par koji koristi prirodno planiranje obitelji i izražava ljubav s potpunim spolnim odnosom u vrijeme neplodnih dana tim istim činom čuva integritet bračnog čina o kojem smo ranije govorili (on ostaje i izraz ljubavi i otvorenosti prema životu). Pri tome koristeći svoju slobodu, razum i Bogom danu prirodu oni pristupaju odgovornom roditeljstvu. S druge strane, muž i žena koji također iz objektivnih razloga nemaju nakanu imati djecu a upuštaju se u spolni odnos te prekidaju snošaj, izražava ljubav, ali očito je da njihov čin nije (niti može biti) otvoren prema životu. Time je sam bračni čin u jednom svom bitnom elementu nepotpun. Dok prvi par dopušta Bogu da bude Bog, drugi par to ne čini.

Prijatelju, Isus nas je pozvao da budemo savršeni kao što je Otac nebeski savršen, a papa Ivan Pavao II. je izazvao sve bračne parove da žive po tzv. zakonu postupnosti, a to znači postupno rasti i težiti prema savršenstvu Zakona. Vaše dostojanstvo čovjeka to zahtijeva, a ja Vam kao svećenik ne mogu ništa drugo ponuditi osim savršenstva. Zato – borite se, pobjeda je u borbi. Hrabro naprijed!

BTB,

don Damir

Izvor: SPAS – studentski pastoral