Gatanje iz kave zasniva se na vjerovanju u postojanje magijskih veza između simbola stvorenih kohezijskim silama taloga kave i životnog tijeka osobe koja je kavu popila

Gatanje iz kave

Gatanje iz kave – najraširenije praznovjerje?/Foto: Shutterstock

Onkraj suvremenih polemika o koristi i/ili štetnosti pijenja kave, u njih se nećemo upuštati, uz kavu su vezana brojna praznovjerja. Od njezina prvog pojavljivanja u Turskoj sredinom šesnaestog stoljeća, kuhana u džezvi i servirana u fildžanu, do talijanskog capuccina, espressa iz aparata, preko bezkofeinske kave, cikorija i instant-kave od ječma, žira, ili smokava, kava je uvijek imala obožavatelje koje bi i na samu pomisao na njezinu nestašicu hvatala panika. Pripisivala su joj se ljekovita svojstva.1 

Protiv štucanja dovoljno je pojesti zrno kave, protiv žgaravice pojesti neparan broj kavinih zrnaca; talog kave navodno je korisno pojesti protiv slabokrvnosti, a spaliti ga donosi sreću. Ako prolijete kavu dok je točite, to je dobar znak. Loš znak je ako vam iskipi. Ne samo što ćete morati prati štednjak, kako duhovito primjećuje V. Faust 2, već možete očekivati da će vam se toga dana događati samo ružne stvari. Pijenje hladne crne kave lijek je za ljepotu, pjena na rubu šalice nagovještaj je smrti, a puno taloga u šalici znači puno suza. Ali ništa nije toliko rasprostranjeno među narodom koliko gatanje iz taloga kave ili “taseomantija”. Gatanje iz taloga kave zasniva se na vjerovanju u postojanje magijskih veza između simbola stvorenih kohezijskim silama taloga kave i životnog tijeka osobe koja je kavu popila. U istu svrhu služilo se i listićima čaja.

“Gatanje” iz kave ne mora predstavljati nikakav grijeh ako se “gata” za šalu, ako nema nikakve sablazni za bližnjega, i ako je isključena opasnost da sudionici u igri ili netko drugi ipak stvar ne shvate poluozbiljno ili ozbiljno.3 Sljedeća (ne)zgoda upozorava u što se može izroditi obična dokolica kad đavao igri dadne privid istine a lakovjerna osoba podlegne prijevari.

Kad su popile kavu, iz dokolice, dvije žene okrenule su šalice. Domaćici, u međuvremenu, zazvonio telefon na hodniku. U njezinoj odsutnosti, da se našali, gošća im je zamijenila šalice. Kad se domaćica vratila, u ruke je uzela šalicu pred sobom, pažljivo se u nju zagledala potom, kao da ju skenira, upiljila pogled u svoju gošću, te joj samouvjereno prigovorila što im je zamijenila šalice. Ova je ostala preneražena vidovnjačkim “moćima” svoje “gatare”. Potom je “vidovnjakinja”, puna samopouzdanja, počela “gatati” što je zapisano u talogu kave: “Vidim…, jasno vidim, da… muž te vara. Već devet mjeseci ima ljubavnicu…!” Nije trebala nastaviti, žena je skočila na noge, unezvjerena, da je konačno dobila i potvrdu svojih slutnji, da je duže vremena primjećivala kako se muž prema njoj čudno ponaša, da se kući vraća kasnije nego inače, da će odmah pokrenuti razvod…!

Kada je “gatara” shvatila da je vrag odnio šalu, pokušala je umiriti uznemirenu ženu, ali bezuspješno, jer je ova bila pod dubokim dojmom njezinih riječi. Da ju urazumi, “gatara” joj je priznala da pojma nema što piše u talogu kave, da ne zna gatati, da je sve izmislila, samo da joj se “osveti” što im je zamijenila šalice.

“A kako si onda pogodila da sam zamijenila šalice?” – tražila je objašnjenje. I to joj je priznala. Slučajno. Na šalici je vidjela ruž s njezinih usana koji se otisnuo, a jedino je gošća imala namazane usne.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Praznovjerje” fra Josipa Blaževića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Usp. Lavoslav Glesinger, Medicinski kurioziteti, Beograd-Zagreb, 1980., 144.
  2. Usp. Viktorija Faust, Leksikon čaranja i praznovjerja, 76.
  3. Usp. Bernard Haring, Kristov zakon, 288.