Draga Ana,

dio kanonskoga prava koji govori o ženidbi započinje sljedećim riječima: „Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva. Stoga među krštenima ne može biti valjana ženidbenog ugovora koji ujedno ne bi bio sakrament“ (kan. 1055). Ženidba je po sebi naravna i religiozna stvarnost koja je prisutna u svim društvima, dakako, i izvan Katoličke Crkve. Međutim, ono što navedeni članak ističe jest činjenica da je ta naravna institucija među krštenicima uzdignuta na razinu sakramenta. To praktično znači da se uz nju vežu posebne milosti i specifične obveze koje oni koji su kršteni u Kristu primaju.

Tvoje se pitanje odnosi na narav ženidbenoga saveza između krštene i nekrštene osobe. Da bismo razumjeli učenje o tom slučaju, potrebno je prije toga naglasiti dvije važne stvari: 1) sakramenti se podjeljuju samo članovima Crkve i onima koji to žele postati, 2) sakrament ženidbe podjeljuju mladenci jedno drugom. Iz ovoga slijedi da osoba koja nije krštena zapravo ne može sudjelovati u ostvarenju sakramenta.

Dakle, općenito postoje tri slučaja ženidbenoga stanja:

  1. Kada dvoje nekrštenih sklapa ženidbu. To je naravna ženidba, sveta već samim tim što participira na Božjem stvoriteljskom planu, ali nije sakrament.
  2. Kod onih koji su kršteni ženidba poprima poseban karakter. To više nije samo naravna ustanova, nego je i sakrament.
  3. Ako ženidbu sklapaju jedna krštena i jedna nekrštena stranka, po crkvenom nauku to nije (!) sakrament ni za jednu ni za drugu stranku. U ovom slučaju govorimo o ženidbi posebne vrste – između naravne sakramentalne ženidbe. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše kako se muž nevjernik posvećuje po ženi vjernici i obratno (usp. 1 Kor 7,14). Međutim, ako jedna od bračnih stranaka nije krštena u trenutku ženidbe, a kasnije se krsti, toga trenutka ženidba postaje sakramentalna.

Vjerojatno se pitaš kako to da kanonsko pravo s jedne strane dopušta ostvarenje braka između katolika i nekrštene osobe, a s druge strane to ne smatra sakramentom ni za jednu ni za drugu stranu. Radi se, dakle, o tome da se sam nauk o sakramentima usko veže uz ideju pritjelovljenja Kristu. Samim tim, netko tko uopće ne iskazuje želju za tim činom automatski ne može biti ni primatelj ni davatelj sakramenta. No vjerujem da bi uslijedilo pitanje zašto se taj sakrament ne podijeli samo katoličkoj strani. Ponovno, sama narav sakramenta ženidbe, koja je uvijek uzajamna, u svojoj se biti protivi ideji da za jednu stranu nešto vrijedi dok za drugu u isto vrijeme ne vrijedi. Prema katoličkom nauku, supružnici postaju jedno tijelo i stoga je posve nemoguće misliti da jedno te isto tijelo u isto vrijeme i prima i ne prima sakrament. Prema tome, razlika vjere zapravo po svojoj biti predstavlja zapreku ostvarenju ženidbe.

S druge strane, kanonsko je pravo sasvim svjesno da su životne situacije iznimno raznolike, a vrlo često i komplicirane. Stoga zbog pastoralne razboritosti predviđa mogućnost dobivanja oprosta od zapreke različitosti vjere. Dakle, nakon što se ispune posebni uvjeti predviđeni kan. 1129, katolička strana može od mjesnoga biskupa dobiti dopuštenje za sklapanje ženidbe s nekrštenom osobom. Nakon što je dobiven oprost od navedene zapreke, ženidba se može valjano sklopiti. Ta ženidba i dalje nije sakramentalna, ali u crkvenom zakonodavstvu ipak ima poseban status.

Zakonik kanonskoga prava za svaku valjanu ženidbu kaže: „Iz valjane ženidbe nastaje među ženidbenim drugovima veza koja je po svojoj naravi trajna i isključiva“ (kan. 1134). To praktično znači da nakon što katolička strana sklopi valjanu ženidbu s nekatoličkom stranom, njihov se bračni vez smatra trajnim i isključivim (unatoč tome što nije sakramentalan). Može se razriješiti samo u posebnim slučajevima papinskom povlasticom. Za usporedbu, ako katolička strana odluči sklopiti samo građansku ženidbu s nekrštenom osobom, takva je ženidba za Katoličku Crkvu nevaljana i, pravno gledano, kao da nikada nije ni postojala.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.