VINO I ULJE Savjet Grgura Velikog svećenicima i roditeljima: Kako postići ravnotežu između blagosti i strogosti Primjenjivati zdravu disciplinu i uravnotežiti je s nužnom utjehom i ohrabrenjem nikada nije lagan zadatak Charles Pope/Community in Mission Podijeli: Foto: Wikipedia Moguće je da roditelji budu prestrogi sa svojom djecom u tolikoj mjeri da se ona obeshrabre i da im nedostaje nužnoga samopoštovanja. No moguće je i da roditelji budu preblagi u tolikoj mjeri da im djeca postanu razmažena i da im nedostaje prave samodiscipline i poniznosti. Zato Sveto pismo, nastojeći uravnotežiti pouku i ohrabrenje, kaže: „A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!” (Ef 6,4) I župnici u svojem vodstvu župa moraju pronaći ispravnu ravnotežu, pružajući ljubaznost, utjehu, ohrabrenje, i svjedočanstvo vjere svojim župljanima, ali ne propuštati ispravno prekoravati zbog grijeha i upozoravati na njegove posljedice, ali i na sud koji se svima sprema. Zato sveti Pavao kaže: „Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.” (1 Sol 2,11-12). Tako svećenik mora poticati: kao onaj koji poučava, želi i očekuje najbolje za svoje stado, ali i kao onaj koji ih ljubi. Gotovo se ne može reći da je danas u Crkvi ta ravnoteža ispravna. Ispravljanje i prekoravanje – prema onome što govori većina katolika – danas se rijetko čuje u propovijedima. Gdje je to slučaj, ne može se reći da svećenik postupa kao otac, jer bi otac vidio kako grijeh može ugroziti budućnost njegove djece, i u ljubavi bi ispravljao, voljan uzrujati svoju djecu kako bi spriječio nešto gore. No na nekim mjestima ima svećenika koji poučavaju i propovijedaju kao da nastoje pobijediti u raspravi i nadvladati druge, a ne s ljubavlju i brižno, i oni znaju biti nepotrebno oštri. Čini se da i u obiteljima prevladava tendencija prevelike popustljivosti, a tako se gubi nužna ravnoteža. Previše je djece danas postalo nepopravljivo jer se nisu naučila disciplini kada su bila malena. Previše ih je bezobrazno prema starijima, i izgubili su poniznost potrebnu za učenje i zrelost. Zato sada ima obitelji gdje se izgubila ravnoteža između ohrabrenja i discipline. Točno je i da se neku djecu ugnjetava drugom krajnošću, i njih pritišću omalovažavanje, loša slika o sebi samima, i bijes. Zato je potrebna ravnoteža. Sveti Grgur I. Veliki u svojemu „Pastoralnome pravilu” (Regula pastoralis) pruža nekoliko dobrih savjeta u vezi s tom ravnotežom. Mnogo toga što on kaže naprosto je zdravi razum, ali važno je vratiti se na taj tekst jer zdravi razum danas baš i nije uobičajen. Ono što on kaže odlično je i zato što on koristi dvije veoma dojmljive slike, koje pažljiv svećenik ili roditelj koji ovo čita može zapamtiti. Ovo sveti Grgur kaže u vezi s ranom grijeha: „No ranu se često nevještim liječenjem učini još gorom. […] U svakome slučaju, brigu se treba pružiti na takav način da disciplina nikada nije prestroga, a niti dobrota pretjerana. […] Ako se jedna od tih stvari pokazuje bez one druge, nedostaje ili discipline ili dobrote. […] Tome nas uči Sveto pismo preko Samarijanca, koji je napola mrtvoga čovjeka odveo u gostionicu, i rane mu povio vinom i uljem. Vino ih je očistilo, a ulje ublažilo.” „Uistinu, potrebno je da svatko tko pristupa liječenju rana mora vinom zadati oštru bol, a uljem dodir dobrote, tako da se ono trulo vinom očisti, a što se može izliječiti, umiri se uljem.” „Ukratko, blagost se mora pomiješati s oštrinom, i ta će mješavina spriječiti da laici postanu ogorčeni zbog pretjerane strogosti, ili raspušteni zbog pretjerane dobrote. […] Tako je David rekao: „Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni” (Ps 23,4). Uistinu, štapom nas se kažnjava, a palicom nas se podržava. Dakle, ako ima ispravljanja štapom, neka bude i potpore palicom. Neka bude ljubavi koja ne omekšava, žestine koja ne ogorčuje, revnosti koja nije pretjerana ili nekontrolirana, i dobrote koja štedi, ali ne više nego što je prikladno. Prema tome, u umjetnosti duhovnoga vodstva pravda i milosrđe kuju se zajedno.” (Pravilo II,6) To su sve praktični podsjetnici, ali uz njih imamo i dojmljive slike vina i ulja, štapa i palice. Potrebno je i jedno i drugo, ali moraju uravnoteživati jedno drugo. Mora biti jasnoće s ljubavlju, ali i ljubavi s jasnoćom. Mora biti veritatem in caritate – istine u ljubavi. Izvor: Community in Mission | Prijevod: Ana Naletilić Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana. Podijeli:
SVJEDOK VJERE Mučenik za vjeru vlč. Stjepan Horžić: Partizanu koji ga je ubio rekao je ‘Molit ću se za tebe gore’
VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (10) Blažena Aleksandrina da Costa – žena koju je Sotona mrzio savršenom mržnjom
PROTIV 'GOSPODARSTVA KOJE UBIJA' Ovo su glavni naglasci prve apostolske pobudnice Lava XIV. ‘Dilexi te’
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?