Kad polaziš na dug put, nemoj sa sobom ponijeti ništa što bi te opterećivalo,
što bi sputalo tvoje ruke, suzilo tvoj pogled.

Nemoj ponijeti
ništa što bi usporilo tvoj hod,
omelo tvoju volju,
naknadilo nezamjenjivo.

Kad polaziš na dug put – a život je dug put –
ne zaboravi ljubiti.
Svaki korak koji ti je darovan, nastoj s nekim dijeliti.

I svaka misao, riječ – može biti dug put.
Svaka nakana, svako oklijevanje, odustanak.
Svaka nada. Povjerenje i prihvaćanje.

Kad polaziš na dug put, nemoj ponijeti sa sobom ništa što bi te opteretilo.
Mržnju – ni prema kome. Srdžbu i osudu. Zavist.
Uskraćeni oproštaj. Prešućenu zahvalnost.
Svoju ispravnost. Nadmoć.
Nehaj prema onima s kojima ti je valjalo biti. Svoju neokaljanost. Neranjivost.
Svoj nikad nepomućeni mir.

Kada polaziš na dug put, pođi neznatan i velik.
Kao čovjek.

Stjepan Lice