Vaš drugi mozak

Jeste li znali da se stotine milijuna neurona, odnosno moždanih stanica, nalazi u vašim crijevima? Ovo me nisu učili na kolegiju biologije dok sam studirao 1980-ih. To je zato što je većina onoga što znamo o živčanom sustavu probavnoga trakta, koji se često naziva „osovina mozak-crijeva“, plod istraživanja koja su provođena posljednja dva desetljeća. Tek počinjemo uviđati širu sliku ove iznenađujuće činjenice.

Znanstvenici danas pretpostavljaju da je veza između mozga u glavi (i njegovih stotinu milijardi neurona) i „drugoga mozga“, crijeva, ključna za zdravlje i raspoloženje. Ova dva „mozga“
neprestano komuniciraju izravnom linijom zvanom živac vagus. Većina njihove komunikacije izvan je naš svjesne kontrole. Ovo otkriće daje znanstvenu podlogu nečem što smo već slutili. Često kažemo da nemamo „želuca“ za neke stvari ili da imamo leptiriće u trbuhu. Pokušavate li donijeti tešku odluku i imate podjednako dobre razloge za obje opcije, izvorni govornik engleskoga jezika mogao bi vas upitati: „What does your gut tell you?“ (gut znači utroba, crijeva, nap. prev.) ili, u prenesenu značenju: „Što ti tvoj instinkt kaže?“ Ovakvo shvaćanje seže daleko u prošlost. U Starom zavjetu hebrejski jezik duboke emocije često smješta ne u glavu, pa čak ni u srce, već u crijeva, u utrobu. No taj se detalj često gubi u prijevodima.

Na temelju istraživanja na ljudima i životinjama znamo da se neke vrste emocionalnoga stresa mogu miješati u signale koji se šalju između ova dva mozga i uzrokovati gastrointestinalne poteškoće. Isto se događa i u obrnutom smjeru. Gastrointestinalne poteškoće mogu dovesti do emocionalnih problema.

Mikrobiom

Ovaj autoput za informacije između mozga i probavnoga sustava ne služi samo za prijenos poruka od jednoga dijela tijela do drugoga. Na njegovu južnom kraju nalaze se trilijuni bakterija i drugih mikroskopskih bića koja nastanjuju različite dijelove probavnoga sustava. Njih nazivamo „mikrobiom“. U vama može živjeti tisuću vrsta živih bića. Više je stanica mikroba u vašem tijelu nego što ima stanica vašega tijela. Ti mali glasnici šalju svakakve signale i igraju ulogu u našem raspoloženju, imunološkom sustavu i zdravlju te želji za hranom. Štoviše, bakterije u našem probavnom sustavu proizvode velik dio serotonina koji treba našem mozgu da bi funkcionirao.

Pokusi s transplantacijom fekalne mikrobiote pokazali su da se njom mogu izliječiti pretilost i metabolički sindrom,1  što nisu samo bolesti probave, već i hormona i neuroregulacije. Prije pedeset godina većina nutricionističkih znanstvenika smijala bi se na ideju da se zdravi izmet stavi u crijeva bolesnoga miša da ozdravi. Danas američki Nacionalni institut za zdravlje provodi Human Microbiome Project (Projekt ljudskoga mikrobioma). Koliko još tajni osovine mozak-crijeva čeka da ih otkrijemo?

Odakle dolaze pozitivci?

Kod zdravlja probavnoga sustava važno je da pomažemo pozitivcima da nas zaštite od negativaca. No odakle uopće dolaze pozitivci, takozvani probiotici? Naš mikrobiom kompleksan je rezultat našega rođenja, odrastanja, okoline, emocionalnoga stanja i prehrane. Probiotički dodaci prehrani posljednjih su godina postali popularni zato što su potrošači čuli glasine o njihovim dobrobitima. No još uvijek ne znamo točno koji je omjer idealan ili odgovaraju li različitim ljudima različiti probiotici.

Koliko god velike bile dobrobiti probiotičkih dodataka prehrani, oni nam tijekom povijesti nisu bili izvor probiotika. Umjesto njih, tradicionalna kuhinja praktički svakoga naroda sadrži fermentirane namirnice pune dobrih bakterija. U ovom bismo trebali slijediti tradiciju želimo li održavati zdravlje ekosustava u svom gastrointestinalnom traktu. Kiseli kupus, kimchi, ukiseljeno  povrće, tofu, kombucha, nefiltrirani jabučni ocat, jogurt i kefir redom su dobri izvori (iako treba paziti na šećer kod jogurta i kefira). Važno je provjeriti da su proizvodi zaista fermentirani. Neko ukiseljeno povrće i većina tofua samo su umočeni u rasol i/ili ocat te ne sadrže žive bakterije koje su nam potrebne.

Hranjenje mikrobioma

Poput svih ostalih oblika života, mikrobiom u našim crijevima treba gorivo ‒ zvano prebiotici ‒ a koje dobiva iz prehrane. Probiotike možemo zamisliti kao sjeme u našem vrtu. Gorivo je tlo i gnojivo. Ovisno o tlu i gnojivu koje unosimo, možemo dobiti izvrstan urod ili polje prekriveno korovom. Svojom bismo prehranom trebali poticati prisutnost dobrih bakterija te odbijati one loše. Loša je vijest da previše šećera može potaknuti razmnožavanje gljivice Candida, koja može istisnuti pozitivce s dragocjenoga posjeda. To može dovesti do umora, nakupljanja kilograma, nadutosti, sindroma iritabilnoga crijeva i zatvora. Hranite li ljubitelje šećera u svojim crijevima, možete očekivati da će oni slati signale vašem mozgu koje ćete vi osjetiti kao želju za šećerom. Vjerojatno ste već shvatili da šećer, iako vas nakratko podiže, nije rješenje za umnu oštrinu.

Dobra stvar: ako većinu ugljikohidrata dobivate iz zelenoga i lisnatog povrća, njegujete drugačiju biotu nego kad jedete puno rafinirana šećera i ugljikohidrata. Želite da vam probavni sustav bude pun neonskih natpisa koji kažu: Doviđenja, ljubitelji jednostavnih šećera, dobrodošli, ljubitelji povrća. To započinje odlukom da se hranimo na određeni način. Budete li ustrajni, počet ćete primati pozitivne povratne informacije, koje će zauzvrat stalno iznova podržavati vaš izbor.

Ovo sam i sam doživio. Ne sjećam se da sam ikad imao želju za povrćem, sve dok nisam radikalno promijenio prehranu. Stalno sam mislio na kukuruzni čips, krekere s okusom sira i cheeseburgere. No nakon tri ili četiri mjeseca posta i ketogene prehrane izgubio sam želju za šećerom i počeo sam osjećati glad za povrćem. Ako čitav dan nisam jeo, ili ako nisam jeo povrće, žudjet ću za velikom salatom. Teško je reći koju je ulogu u tome odigrala moja mikrobiota koja se mijenjala, ali pretpostavljam da je ona ključni igrač.

Dobre bakterije bujaju od topivih vlakana u povrću i drugim biljkama. Mi sami ne možemo probaviti ova vlakna, zbog čega ona prolaze kroz naš želudac i tanko crijevo. Kad dođu do debeloga crijeva, trebala bi naići na bakterije koje ih mogu fermentirati i konzumirati. Nusproizvodi toga procesa korisni su za nas ‒ ne samo zbog tvari zbog kojih se osjećamo sretnima, već i zbog nutrijenata koji hrane stijenku naših crijeva, koja ne dopušta da nam u krvotok uđu tvari od kojih bismo se mogli razboljeti ili osjećati jadno.

Osim fermentirane hrane i topivih vlakana, u prebiotike još ubrajamo omega-3 masne kiseline, prisutne u masnoj ribi i u velikim količinama u našem mozgu te u hrani bogatoj polifenolima kao što su zeleni čaj, kava, kokos i maslinovo ulje. 2 

Pomaže li post vašem mikrobiomu?

Postoje dokazi koji upućuju na to da post pomaže u održavanju zdravlja našega mikrobioma, iako još ne znamo točno zašto. Jedna studija na vinskim mušicama pokazala je da postoji veza između isprekidanoga posta, duljega života i „dugotrajna zdravlja crijeva“.3 

Neki znanstvenici nagađaju da dug post možda pomaže našim crijevima da se odmore i oporave. „Post je vrlo sličan ponovnom podizanju tvrdoga diska u računalu“, kaže Alan Goldhamer, autor jedne ovakve studije. „Ponekad se računalo pokvari, a ne znate točno u čemu je problem. No ako ga isključite i ponovno pokrenete, vrlo često problem nestane. I u našem tijelu nastanu problemi pa kad postom isključite sustav i omogućite mu da se ponovno podigne, mnoge stvari ‒ od crijevne flore i mikrobiote u crijevima do kroničnih upalnih stanja ‒ često se sami dovedu u red.“

Želite li doznati više o jedenju, postu, gošćenju i zdravlju mozga, preporučujem knjige Genius Foods Maxa Lugaverea i Paula Grewala te Brain Maker Davida Perlmuttera. Hranite li se zdravo i imate li dobru rutinu posta, vaš bi mozak, a time i um, od toga trebao imati puno koristi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jay W. Richardsa “Jedi, posti, slavi”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje,

Footnotes

  1. Clarisse A. Marotz i Amir Zarrinpar, „Treating Obesity and Metabolic Syndrome with Fecal Microbiota Transplantation“, u: Yale Journal of Biology and Medicine 89, br. 3, rujan 2016., str. 383‒388.: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5045147/. 102 Vidi: „Human Microbiome Project“ na: https://commonfund.nih.gov/hmp.
  2. Vidi reference u: Ruairi Robertson, „The Gut-Brain Connection: How It Works and the Role of Nutrition“, u: Healthline, 27. lipnja 2018., https://www.healthline.com/nutrition/gut-brain-connection.
  3. James H. Catterson, Mobina Khericha, Miranda C. Dyson, Alec J. Vincent, Rebecca Callard, Steven M. Haveron, Arjunan Rajasingam, Mumtaz Ahmad i Linda Partridge, „Short-Term Intermittent Fasting Induces Long-Lasting Gut Health and TOR-Independent Lifespan Extension“, u: Current Biology 28, br. 11, 4. lipnja 2018., str. 1714‒1724.: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5988561/.