U vremenu u kojem se svakodnevica mjeri rokovima, notifikacijama i popisima obveza, sve je teže zastati i jednostavno – disati. Naša je kultura oblikovala uvjerenje da vrijedimo onoliko koliko postižemo, a mir se sve češće doživljava kao luksuz. Upravo o toj opasnoj iluziji piše John Mark Comer u knjizi “Ukloni užurbanost i pronađi mir”, pozivajući nas da ponovno otkrijemo jednostavnost, tišinu i ritam života koji ne iscrpljuje, nego liječi.

Slijedi ulomak iz knjige koji donosi popis „deset simptoma bolesti užurbanosti“ – prepoznatljivih pokazatelja da smo izgubili dodir s vlastitim tempom života i s onim što je doista važno.

“Bolest užurbanosti”

Kardiolog Meyer Friedman prvi je skovao izraz „bolest užurbanosti“, nakon što je primijetio da većina njegovih pacijenata s rizikom od srčanoga udara iskazuje grozničav „osjećaj vremenske žurnosti“. I – sada duboko udahnite – rekao je to još pedesetih godina prošloga stoljeća. Uh… Neugodna tišina.

Kako ćete znati imate li i vi tu sve prisutniju bolest? Stvar je prilično jednostavna. Rosemary Sword i Philip Zimbardo, autori knjige The Time Cure (u slobodnom prijevodu Lijek za Vrijeme), navode ove simptome bolesti užurbanosti:
• U prodavaonici prelazite iz jednoga reda za plaćanje u drugi jer izgleda kraći/brži.
• Brojite automobile ispred sebe i prelazite u drugu traku u kojoj ima najmanje automobila ili u kojoj najbrže prolaze.
• Obavljate toliko zadaća istodobno da neku od njih zaboravljate.

Prepoznaje li se tko u ovome? Osjećate li se i vi tako?

Ne bih se želio igrati salonskoga psihologa, ali prilično sam siguran da svi mi patimo od bolesti užurbanosti. A užurbanost je svojevrsno nasilje nad dušom.

Mnogi od vas i dalje mi ne vjeruju, pa provedimo malu samoanalizu. Evo mojih deset simptoma bolesti užurbanosti. Provjerite zvuče li vam poznato.

  1. Razdražljivost – Previše lako postajete ljutiti, frustrirani ili jednostavno neraspoloženi. Živciraju vas male, normalne stvari. Ljudi moraju hodati na prstima oko vaše neprestane, prigušene negativnosti, ako ne i ljutnje. Evo savjeta jednoga kolege, stručnjaka za razdražljive: da biste sami sebi postavili dijagnozu, nemojte gledati kako se odnosite prema kolegi ili susjedu; gledajte kako se odnosite prema onima koji su vam najbliži: bračnome partneru, djeci, cimeru i slično.

  2. Hiperosjetljivost – Dovoljan je najmanji komentar da vam povrijedi osjećaje, mrzovoljna e-poruka da planete, ili mala promjena situacije da vam pokvari raspoloženje i uništi dan. Sitnice brzo eskaliraju u velike emocionalne događaje. Ovisno o vašemu karakteru, to se može iskazati kao ljutnja, zajedljivost, tjeskoba, depresija ili jednostavno umor. Poanta je u tomu da obični ovozemaljski životni problemi imaju nerazmjeran učinak na vaše emocionalno blagostanje i dobronamjeran pristup odnosima. Čini se da se ne možete prilagođavati okolnostima.

  3. Nemir – Kad doista pokušate usporiti i odmoriti se, ne možete se opustiti. Pokušavate uživati u danu počinka, ali ne možete. Čitate Bibliju, ali vam je dosadna. Posvećujete se tihoj molitvi Bogu, ali ne možete se usredotočiti. Idete ranije u krevet, ali prevrćete se od tjeskobe. Gledate televiziju, ali istodobno provjeravate mobitel, slažete odjeću i ulazite u svađu na Twitteru (u redu, možda samo odgovarate na e-poruku). Um i tijelo su vam opijeni drogom brzine, a kada ne dobiju sljedeći dopaminski fiks, počinju se tresti.

  4. Radoholizam (ili samo neprestana aktivnost) – Ne znate kada stati. Ili, još gore, ne možete stati. Još jedan sat, još jedan dan, još jedan tjedan. Vaše su omiljene droge uspjeh i gomilanje. To se može iskazivati kroz karijerizam ili jednostavno opsesivno čišćenje kuće i grozničavo obavljanje sitnih poslova. Rezultat: postajete žrtva „večernjega umora“, odnosno krajem dana više nemate što pružiti svome bračnom partneru, djeci i voljenima. Ono što vide vaše je mrzovoljno, osorno i preumorno izdanje, a to nije lijep prizor.

  5. Emocionalna otupjelost – Jednostavno nemate sposobnost osjećati tuđu bol. Pa ni vlastitu, zapravo. Empatija je za vas rijedak osjećaj. Jednostavno nemate vremena za to. Živite u svojevrsnoj neprestanoj amneziji.

  6. Poremećeni prioriteti – Osjećate se odvojeni od svoga identiteta i poziva. Podložni ste tiraniji hitnoga, nevažnoga. Život vam je reaktivan, a ne proaktivan. Zaposleniji ste no ikada, a ipak vam se čini da nemate vremena za ono što vam je doista važno. Često prođu mjeseci ili godine – o, ne daj Bože, možda čak i desetljeća! – a vi shvaćate da se još uvijek niste ni približili svemu onome za što ste rekli da vam je najvažnije u životu.

  7. Nedovoljna briga za tijelo – Nemate vremena za ono osnovno: osam sati spavanja noću; svakodnevno vježbanje; zdrava, domaća hrana; minimalni stimulansi; margina. Debljate se. Razbolijevate se nekoliko puta godišnje. Redovito se budite umorni. Ne spavate dobro. Živite od četiri jahača apokalipse suvremene industrijalizirane hrane: kofeina, šećera, prerađenih ugljikohidrata i alkohola.

  8. Eskapističko ponašanje – Kada smo previše umorni da bismo činili ono što nam zapravo okrepljuje dušu, svi se okrećemo svojoj omiljenoj razonodi: prejedanju, pretjeranom pijenju, opsesivnom gledanju Netflixa, pregledavanju društvenih medija – sami navedite svoj omiljeni kulturni narkotik. Narkotici su kratkoročno dobri, čak i zdravi, kada nas štite od nepotrebne boli; ali kada ih zlorabimo za bijeg od stvarnosti, žive nas pojedu. Otkrivamo da smo zapeli u negativnoj povratnoj sprezi društveno prihvatljivih ovisnosti.

  9. Podbacivanje u duhovnoj disciplini – Ako ste imalo slični meni, kada postanete pretjerano zaposleni, ono što je uistinu ključno za vašu dušu postaje prvo čega se odričete, umjesto da bude prvo čemu se utječete – primjerice tihi jutarnji trenuci, Biblija, molitva, počinak, nedjeljno bogoslužje, obrok u zajednici i tako dalje. Jer, eto „kvake 22“ – stvari koje odmaraju zapravo oduzimaju dio emocionalne energije i samodiscipline. Kada smo pretjerano zauzeti, postajemo previše umorni, a kada smo previše umorni, nemamo energije ni discipline za ono što nam je najpotrebnije za dušu. Ponavljanje. Ciklus se počinje hraniti vlastitom energijom. I tako, umjesto života s Bogom, zadovoljavamo se životom s pretplatom na Netflix i čašom jeftinoga crnoga vina. Jako loša zamjena. Ne zato što je vrijeme potrošeno na televiziju iskušenje poslano od samoga vraga, nego zato što ne uspijevamo reći „sada je dosta“ opsesivnom gledanju serija (ili objavljivanju na društvenim medijima, ili prejedanju naručenom hranom) i rijetko se osjećamo budnima i duševno živima, odmornima, osvježenima i spremnima za novi dan. Odgađamo neizbježno – emocionalni slom. I, posljedično, propuštamo životvorni osjećaj jedinstva s Bogom.

  10. Izolacija – Osjećate se odvojeni od Boga, od drugih, i od vlastite duše. U onim rijetkim prilikama kada malo zastanete kako biste se doista pomolili (a pod molitvom ne mislim na to da od Boga tražite stvari; mislim na to da s njim sjedite u tišini), toliko ste napeti i rastreseni da vam se um ne može dovoljno usredotočiti kako biste uživali u Očevu društvu. Jednako je s vašim prijateljima: kada ste s njima, istodobno ste sa svojim mobitelom ili milijunima kilometara daleko u mislima, sastavljate popise stvari koje trebate obaviti. Pa čak i kada ste sami, suočavate se s prazninom vlastite duše i brzo trčite natrag u poznati ritam zaposlenosti i digitalne rastresenosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Ukloni užurbanost i pronađi mir”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.