Otac Ante Gabrić jedan je od najpoznatijih hrvatskih misionara u povijesti. Rođen je u Metkoviću 28. veljače 1915. godine. Postao je isusovac i otišao je u Indiju 1938. godine gdje je proveo skoro cijeli svoj život. Preminuo je 20. listopada 1988. i pokopan je u Bengaliji s grudom hrvatske zemlje i bočicom Jadranskog mora jer nikad nije zaboravio svoje korijene.

Bio je neumoran i požrtvovan u naviještanju Radosne vijesti. Biti misionar, za njega je značilo dati Isusa drugima, dati život za druge, donijeti Isusa svima.

Naš narod učinio je ponosnim radi mnogih stvari koje je napravio. Najpoznatiji je hrvatski misionar i to prije svega treba zahvaliti njegovu neumornu apostolskom žaru u naviještanju Božje riječi. Ljudima je uz darivanje Krista darivao i sebe samoga u svakoj ljudskoj prilici. Ovo je bila njegova poruka: “Dajmo Isusu koliko god možemo, i – malo više nego možemo.”

Na današnji dan kada obilježavamo spomendan duhovitog „mršavog metkovskog bakalara“ kako je običavao sam sebe nazivati, poticaj za razmišljanje i djelovanje neka nam budu neke od njegovih mudrih misli:

„Treba gorjeti i izgorjeti… a mi dimimo! Zašto ću ja dimiti, molim vas lijepo?!”

 „Bog ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan za svako srce, ključ za svaki problem, melem za svaku bolest.”

„Križ, žrtva, pokora, samoodricanje, sve čudne riječi. Kad ih jednom shvatimo, zavolimo, provedemo u djelo, Bože dragi, koje li radosti u njima! Radost sve više raste. Križ je čuvar sreće.”

„Sve je slađe kad se dijeli, kad se daje. I darovi i život! Najslađe je kad sve možeš dati. To je poruka kalvarije.“

„Umora tu nema. Svakog dana nova sreća, nova utjeha: dijeliti osmijeh, dijeliti pozdrave, dijeliti blagoslov.”

 „U trideset osam godina što sam dole u Indiji nijedan dan nisam bio nesretan. Ljudi pitaju: “Pa je li to moguće?” – ja kažem: “Jest”. Dok mi s Isusom živimo, dok se s Isusom žrtvujemo mi moramo biti sretni!“

„Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za sebe, takav život ništa ne znači.“

 „Svaki kršćanin treba znati da je ruka siromaha “banka’ Božja.“