Kad se umoran sukobljuješ sa svojom okolinom i više ne znaš što da radiš, kad osjetiš da si smrtno nesretan, sjeti se lijepih dana kad si se smijao, plesao, kad si prema svakomu bio srdačan, bezbrižan kao dijete. Ne zaboravi lijepe dane!

Kad se nebo smrači i sakrije svaki trag svjetla, kad je tvoje srce potpuno neraspoloženo, možda i puno gorčine, kad ti se čini da su slomljene sve tvoje nade u novu radost i sreću, potraži brižno lijepe dane u svom sjećanju. Dane kad je sve bilo dobro, kad na nebu nije bilo ni oblačka, kad si uza se imao nekoga i kad si se uz njega osjećao kao kod kuće, kad te oduševljavao onaj koji te sada razočarao — možda i prevario. Ne zaboravi lijepe dane!

Jer ako njih zaboraviš, oni se više neće vratiti! Ispuni glavu radosnim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću, ljubavlju, a usta smijehom — i sve će opet biti dobro.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Živjeti je radost” u izdanju Kršćanske sadašnjosti.