Arnold Bennett je bio engleski pisac rođen krajem devetnaestoga stoljeća – u burnom razdoblju za ekonomiju njegove zemlje. Industrijska revolucija, koja je dotad već desetljećima napredovala, izvukla je dovoljno viška kapitala iz resursa Carstva kako bi iznjedrila novu klasu: bijele ovratnike.

Sada je postalo moguće imati posao na kojem provodite određeni broj sati tjedno u uredu, i zauzvrat primate stalnu plaću dostatnu za uzdržavanje kućanstva. Takav životni stil posve je normalna pojava u naše doba, ali za Bennetta i njegove suvremenike bio je nov i po mnogočemu uznemirujući. Bennettova glavna briga bila je to što pripadnici te nove klase nisu uviđali prilike koje ona nudi za ispunjen život.

„Uzmite za primjer Londonca koji radi u uredu, radno vrijeme mu je od deset do šest, i provede pedeset minuta ujutro i uvečer na putu od kuće do ureda“, piše Bennett u svom klasiku za samopomoć iz 1910. godine, How to Live on 24 Hours a Day (Kako živjeti 24 sata dnevno).

Ovom zamišljenom Londoncu koji radi za mjesečnu plaću, ističe, ostaje nešto više od šesnaest sati dnevno nakon posla. Za Bennetta je to puno vremena, ali mnogi ljudi u toj situaciji nažalost ne uviđaju potencijal.

„Velika i duboka pogreška koju moj tipični čovjek čini po pitanju svog dana“, objašnjava, je da, iako baš i ne uživa u svom poslu (doživljavajući ga kao nešto „što se mora odraditi“), „uporno na te sate od deset do šest gleda kao na ‘dan’ kojemu deset sati koji mu prethode i šest sati koji slijede nisu ništa drugo nego predgovor i pogovor.“ To je stav koji Bennett osuđuje kao „krajnje nelogičan i nezdrav“. Koja je alternativa ovom stanju stvari? Bennett predlaže da njegov tipični čovjek svojih šesnaest slobodnih sati doživi kao „dan unutar dana“, objašnjavajući: „Tijekom tih šesnaest sati on je slobodan; ne radi za nadnicu; ne muče ga novčane brige; jednako mu je dobro kao i onom koji ima privatan prihod“. U skladu s time, tipičan čovjek bi trebao koristiti to vrijeme kao što bi ga koristio aristokrat: za provođenje rigoroznog samousavršavanja, što je zadatak koji, prema Bennettu, u prvom redu uključuje čitanje izvrsne književnosti i poezije.

Bennett je o ovim pitanjima pisao prije više od stoljeća.

Mogli biste očekivati da se u proteklim desetljećima, u razdoblju u kojemu je ova srednja klasa postala iznimno brojna diljem svijeta, naše razmišljanje o slobodnom vremenu razvilo. Ali nije. Štoviše, s pojavom interneta i površne ekonomije pažnje koju podržava, prosječni zaposlenik koji radi četrdeset sati tjedno – posebno oni u mojoj tehnološki potkovanoj milenijskoj generaciji – doživio je degradaciju svoga slobodnoga vremena, koje se sastoji prvenstveno od oblaka raspršenih klikova na digitalnoj zabavi najmanjega zajedničkoga nazivnika. Kada bi Bennett ponovo oživio u naše doba, vjerojatno bi zapao u očaj zbog nedostatka napretka u ovom području ljudskoga razvoja.

Želim jasno reći kako sam ravnodušan prema moralnim temeljima Bennettovih prijedloga. Njegova vizija uzdizanja duša i umova srednje klase čitanjem poezije i vrijednih knjiga čini mi se pomalo zastarjelom i klasno diskriminirajućom. No, logička podloga njegovoga prijedloga, da bi čovjek trebao i da može svrhovito koristiti vrijeme izvan posla relevantna je i danas – posebno s obzirom na cilj ovoga pravila, a to je smanjenje utjecaja mrežnih alata na vašu sposobnost duboko usredotočenoga rada.

Konkretnije, u strategijama o kojima smo dosad raspravljali u ovom pravilu, još uvijek nismo posvetili dovoljno vremena klasi mrežnih alata posebno važnih kod borbe za fokusiranost, a to su mrežne stranice usmjerene na zabavu, osmišljene da vam zarobe i zadrže pozornost što je dulje moguće. U vrijeme dok ovo pišem, najpopularniji primjeri takvih stranica uključuju Huffington Post, BuzzFeed, Business Insider i Reddit. Ovaj popis će se nesumnjivo nastaviti razvijati, ali ono što je ovoj općenitoj kategoriji stranica zajedničko jest korištenje pažljivo sastavljenih naslova i lako probavljivoga sadržaja, često dotjeranih algoritmima kako bi maksimalno privlačili pozornost.

Jednom kada otvorite članak na nekoj od ovih stranica, poveznice sa strane ili na dnu stranice vas zovu da kliknete na još jedan, pa na još jedan. Svaki dostupni trik ljudske psihologije, od navođenja naslova kao „popularnih“ ili „u trendu“, do korištenja zanimljivih fotografija, koristi se kako bi vam se zadržala pozornost. U ovom konkretnom trenutku, primjerice, među najpopularnijih člancima na BuzzFeedu su, „Sedamnaest riječi koje znače nešto sasvim drugo kada ih napišete unatrag“ i „Trideset i tri psa kojima sve polazi za nogom“.

Ove stranice su posebno štetne nakon radnoga dana, kada im sloboda u vašem rasporedu omogućava da dođu u središte vašega slobodnoga vremena. Čekate li u redu, ili čekate da se radnja TV serije zahukta, ili čekate da završite s obrokom, one nude kognitivnu štaku koja jamči da ćete ukloniti svaku mogućnost dosade. No, kao što sam ustvrdio u pravilu broj dva, takvo je ponašanje opasno jer slabi općenitu sposobnost vašega uma da se odupre distrakciji, što duboko usredotočeni rad čini teškim kasnije kada se stvarno želite koncentrirati. Što je još gore, ovi mrežni alati nisu nešto čemu se pridružujete pa ih niti ne možete ukloniti iz svoga života napuštanjem (čineći tako prethodne dvije strategije neprimjenjivima). Oni su uvijek dostupni, udaljeni od vas samo jedan brzi klik.

Na sreću, Arnold Bennett je prije sto godina otkrio rješenje ovoga problema: razmislite više o svom slobodnom vremenu. Drugim riječima, ova strategija predlaže da, kada je riječ o vašem opuštanju, ne posegnete za bilo čime što vam u tom trenutku privuče pažnju, već da unaprijed razmislite o tome kako želite provesti svoj „dan unutar dana“. Ranije spomenuta vrsta mrežnih stranica koje stvaraju ovisnost cvjeta u vakuumu: ako u određenom trenutku niste sebi dali nekakvoga posla, one će vas uvijek mamiti kao privlačna opcija.

Ako pak to slobodno vrijeme ispunite nečim kvalitetnijim, imat će manje kontrole nad vašom pozornošću.

Stoga je ključno unaprijed razmisliti o tome što ćete napraviti sa svojim večerima i vikendima prije nego što počnu. Strukturirani hobiji dobra su hrana za te sate, budući da stvaraju konkretne radnje s konkretnim ciljevima kojima ćete ispuniti vrijeme. Utvrđeni program čitanja, u Bennettovom stilu, pri čemu svaku večer redovito provodite vrijeme napredujući s nizom svjesno odabranih knjiga, također je dobra opcija, kao i, naravno, tjelovježba ili uživanje u dobrom društvu (uživo). U vlastitom životu, primjerice, uspijevam pročitati iznenađujući broj knjiga tijekom uobičajene godine, s obzirom na vrijeme koje mi je potrebno za uloge profesora, pisca i oca (u prosjeku, obično čitam tri do pet knjiga paralelno).

To je moguće zato što mi je čitanje zanimljive knjige jedna od najdražih unaprijed planiranih aktivnosti za opuštanje nakon što djeca odu spavati. Rezultat toga je da računalo i pametni telefon, i distrakcije koje mogu ponuditi, ostaju zanemareni između kraja radnoga dana i sljedećega jutra.

U ovom trenutku biste se mogli zabrinuti da će postavljanje takve strukture vašem opuštanju poništiti svrhu opuštanja, za koju mnogi vjeruju da zahtijeva potpunu slobodu od planova i obaveza. Nećete li se zbog strukturirane večeri idući dan na poslu osjećati iscrpljeno, a ne svježe?

Bennett je, svaka mu čast, predvidio ovaj prigovor. On tvrdi kako ovakve brige znače da ne razumijemo što ljudskom duhu daje energiju: Što? Kažete da će cjelokupna energija uložena u tih šesnaest sati umanjiti vrijednost osam radnih sati? Neće.

Upravo suprotno, zasigurno će povećati vrijednost osam radnih sati. Jedna od glavnih stvari koje moj tipičan čovjek mora naučiti jest to da mentalne sposobnosti mogu podnijeti dugu napornu aktivnost; one se ne umaraju poput ruke ili noge. One samo žele promjenu – ne odmor, osim u snu.

Prema mom iskustvu, ova analiza je pun pogodak. Date li svom umu da radi nešto smisleno tijekom svih sati budnoga stanja, na kraju dana ćete biti ispunjeniji, a idući dan započeti opušteniji, nego ako dopustite svom umu da je satima uronjen u polusvjesno i nestrukturirano surfanje internetom.

Ukratko, želite li izbjeći to da vam zabavne stranice odvlače vrijeme i pažnju, čineći vas ovisnicima, dajte svom mozgu kvalitetnu alternativu. Ne samo da će to očuvati vašu sposobnost da se oduprete distrakcijama i koncentrirate, već možda i ostvarite ambiciozan cilj Arnolda Bennetta da iskusite, možda po prvi put, što znači živjeti, a ne samo postojati.