385 Bog je beskrajno dobar i sva su njegova djela dobra. Ipak nitko ne izmiče iskustvu patnje, zala u prirodi – koja se čine kao vezana s ograničenjima koja su vlastita stvorenjima – a napose ne izmiče problemu moralnog zla. Odakle dolazi zlo? “Tražio sam odakle zlo i nisam našao rješenja”, kaže sveti Augustin,[244] a njegovo bolno traženje naći će rješenje samo u obraćenju živome Bogu. Jer se “otajstvo bezakonja” (2 Sol 2,7) rasvjetljuje samo svjetlom “otajstva pobožnosti” (1 Tim 3,16). Objava božanske ljubavi u Kristu očitovala je ujedno veličinu zla i preobilje milosti.[245] Razmotrit ćemo dakle pitanje porijekla zla držeći uperen pogled naše vjere u onoga koji je jedini pobjednik zla.[246]

Stvarnost grijeha – “Gdje je obilovao grijeh, preobilovala je milost”

386 Grijeh je prisutan u čovjekovoj povijesti: bilo bi uzaludno pokušavati za to ne znati ili toj tamnoj stvarnosti davati druga imena. Da se pokuša shvatiti što je grijeh, treba ponajprije priznati duboku vezu čovjeka s Bogom, jer izvan tog odnosa, zlo se grijeha ne dâ razobličiti u svojoj pravoj biti kao odbijanje i opiranje Bogu, dok i dalje pritište na čovjekov život i na povijest.

387 Stvarnost grijeha, i posebno istočnog grijeha, razjašnjava se samo u svjetlu božanske Objave. Bez znanja koje nam ona daje o Bogu ne može se jasno spoznati grijeh, pa čovjek pada u napast da grijeh tumači jednostavno kao nedostatak rasta, kao neku psihološku slabost, neku zabludu, kao neizbježnu posljedicu nekoga neprikladnog društvenog sustava itd. Samo kad se poznaje Božji naum o čovjeku, shvaća se da je grijeh zloporaba one slobode koju Bog daje stvorenim osobama da mogu ljubiti njega i ljubiti se međusobno.

Istočni grijeh – bitna vjerska istina

388 S napretkom Objave osvjetljuje se i stvarnost grijeha. Premda je Božji narod Staroga zavjeta nekako upoznao ljudsko stanje u svjetlu pada kako je prikazan u knjizi Postanka, ipak nije mogao dosegnuti krajnje značenje te povijesti; ono se posve očituje jedino u svjetlu Smrti i Uskrsnuća Isusa Krista.[247] Treba poznavati Krista kao vrelo milosti da se prepozna Adam kao izvor grijeha. Duh-Paraklet, poslan od uskrsloga Krista, došao je da “pokaže svijetu što je grijeh” (Iv 16,8), objavljujući onoga koji ga je od grijeha otkupio.

389 Nauk o istočnom grijehu, da tako kažemo, jest “naličje” Radosne vijesti da je Isus Spasitelj svih ljudi, da je svima potrebno spasenje i da je spasenje ponuđeno svima zaslugom Kristovom. Crkva, koja ima misao Kristovu,[248]dobro zna da se ne može dirnuti u objavu o istočnom grijehu, a da se ne ugrozi Kristovo otajstvo.

Izvještaj o padu

390 Izvještaj o padu (Post 3) upotrebljava slikovit govor, ali izlaže pradogađaj, nešto što se dogodilo u početku ljudske povijesti.[249] Objava nam daje sigurnost vjere da je cijela ljudska povijest označena istočnim grijehom što su ga slobodno počinili naši praroditelji.[250]

391 Iza neposlušnog izbora naših praroditelja nalazi se zavodnički glas koji se protivi Bogu,[251] a koji ih iz zavisti strovaljuje u smrt.[252] Pismo i crkvena Predaja vide u tom biću palog anđela, zvanog Sotona ili đavao.[253] Crkva uči da je on bio najprije dobar anđeo, stvoren od Boga. “Đavao i ostali demoni stvoreni su od Boga po naravi dobri, ali su od sebe postali zli”.[254]

392 Pismo govori o grijehu tih anđela.[255] Taj se “pad” sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su iz dna bića i neopozivo otklonili Boga i njegovo kraljevstvo. Odraz te pobune nalazimo u zavodnikovim riječima praroditeljima: “Bit ćete kao Bog” (Post 3,5). Đavao “griješi od početka” (1 Iv 3,8), on je “otac laži” (Iv 8,44).

393 Ono što čini da grijeh anđela ne može biti oprošten jestneopoziv značaj anđeoskog izbora, a ne manjak beskonačnoga Božjeg milosrđa. “Nema kajanja za njih nakon pada kao što nema kajanja za ljude nakon smrti”.[256]

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku![/facebook]

394 Pismo potvrđuje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva “čovjekoubojicom od početka” (Iv 8,44), koji je i Isusa pokušao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca.[257] “Zato se pojavio Sin Božji da razori djela đavolska” (1 Iv 3,8). Po posljedicama je najteže od tih djela bilo lažljivo zavođenje koje je navelo čovjeka da ne sluša Boga.

395 Ipak Sotonina moć nije beskonačna. On je samo stvorenje, moćno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne može spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva u Isusu Kristu i premda njegovo djelovanje, za svakoga čovjeka i za društvo, prouzrokuje teške štete – duhovne, a posredno i fizičke naravi – božanska providnost dopušta to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom poviješću. To božansko pripuštanje đavolskoga djelovanja velika je tajna, ali “mi znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro” (Rim 8,28).

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)
—————————————————————————————
[244] SV. AUGUSTIN, Confessiones, 7, 7, 11. 
[245] Usp. Rim 5,20. 
[246] Usp. Lk 11,21-22; Iv 16,11; 1 Iv 3,8.
[247] Usp. Rim 5,12-21. 
[248] Usp. 1 Kor 2,16. 
[249] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 13. 
[250] Usp. Tridentski sabor, DS 1513, PIO XII., Enciklika Humani generis, DS 3897, PAVAO VI., Govor 11. srpnja 1966. 
[251] Usp. Post 3,1-5. 
[252] Usp. Mudr 2,24. 
[253] Usp. Iv 8,44; Otk 12,9. 
[254] IV. lateranski sabor (1215), DS 800. 
[255] Usp. 2 Pt 2,4. 
[256] SV. IVAN DAMAŠČANSKI, De fide orthodoxa, 2, 4: PG 94, 877C. 
[257] Usp. Mt 4,1-11