Meditacija za Veliki tjedan Nosiš li svoj križ s ljubavlju, sigurno ćeš kao i Isus na svom putu susresti Mariju Svojim križem Gospodin je dao duboko značenje boli. Mogao nas je otkupiti na bezbroj načina, ali to je učinio trpljenjem i mukom, jer “nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje”. Screenshot iz filma Pasija Gospodin je hodao, tijela pognuta pod težinom križa, očiju zaslijepljenih znojem, krvlju i suzama; svaki njegov korak bio je bolno spor i težak. Iznemogao, gubio je snagu. Koljena su mu klecala i doslovno se vukao za dvojicom supatnika. Židovi su se smijali, a krvnici i vojnici gurali su ga. U četvrtome žalosnome otajstvu Krunice razmatramo Isusov put prema Kalvariji s križem na leđima. S tugom proživljavamo muku našega Spasitelja… Pogledaj s kakvom ljubavlju grli križ… Nauči od njega… Isus nosi križ za tebe, a ti nosi križ za Isusa. No, nemoj vući križ za sobom. Nosi ga od srca. Budeš li ga s ljubavlju nosio, to više ne će biti bilo koji križ, nego… sveti križ (…). A sigurno ćeš, kao i on, susresti Mariju na putu. 1 Na križnome putu Isus se zasigurno u jednoj od onih uličica susreo s Marijom. Na trenutak je zastao. S neizmjernom ljubavlju Marija gleda Isusa, a Isus gleda svoju Majku. Njihovi pogledi se susretnu i oboje pretaču svoju bol u srce drugoga. Marijina duša je preplavljena boli, gorkom boli Isusa Krista. ‘Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite, ima li boli kakva je moja’ (Tuž 1,12). Ali nitko se ne obazire, nitko ne obraća pozornost, samo Isus. […] U tamnoj samoći muke poklanja naša Gospa svojemu Sinu balzam nježnosti, jedinstva, vjernosti – jedan ‘da’ Božjoj volji. Gospodin nastavlja svoj put i Marija ga prati sve do Kalvarije. Ispunjava se Šimunovo proročanstvo. Koji čovjek ne bi zaplakao, kad bi vidio Majku Kristovu u tjeskobi tolikoj? Tamo je njen izranjeni Sin… A ovdje, daleko od njega smo mi: plašljivi, opiremo se Božjoj volji. Majko moja i Gospo moja, nauči me kako izgovoriti ‘da’, kojim bih se, kao i ti, poistovjetio s Isusovim zazivom Ocu: Non mea voluntas… (Lk 22,42), neka ne bude moja volja, već Božja. Kada bol i jad pritisnu, kada postaju sve jači, obratimo se Mariji – Mater dolorosa – Gospi žalosnoj, da nas ojača i da nas nauči u miru i vedrini posvećivati naše trpljenje. Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan) [facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook] 1 Sveti Josemaría Escrivá, Sveta krunica, Četvrto žalosno otajstvo. Podijeli:
SVJEDOK VJERE Mučenik za vjeru vlč. Stjepan Horžić: Partizanu koji ga je ubio rekao je ‘Molit ću se za tebe gore’
VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (10) Blažena Aleksandrina da Costa – žena koju je Sotona mrzio savršenom mržnjom
PROTIV 'GOSPODARSTVA KOJE UBIJA' Ovo su glavni naglasci prve apostolske pobudnice Lava XIV. ‘Dilexi te’