Sredinom 90-ih počeli smo puno slušati o toj novoj stvari zvanoj “internet” koja je mogla odgovoriti na sva dubokoumna pitanja ljudske vrste. Otprilike u isto vrijeme sam ja ušao u pubertet i počeo pokunjen provoditi vrijeme razmišljajući o stoljetnoj zagonetci kako točno žene izgledaju ispod odjeće.

Jasno, u jednom trenutku sam zbrojio dva i dva i utipkao prikladne ključne riječi u prahistorijsku verziju Googla i dobio spektakularne rezultate. Za sada je dobro i da je to stalo na tome, eksperiment je možda mogao biti i dovoljno nevin. Ali, postojala je i kvaka. Kao i većina drugih koji su se igrali voajera s pornografijom, otkrio sam da moja znatiželja nije zadovoljena. Posve suprotno od toga. Samo sam saznao kako ta jedna žena izgleda. Ali što je sa svima ostalima? Očito, trebao sam pogledati još nekoliko primjera. I tako se stvorila ovisnost.

Kroz sljedećih desetak godina vodio sam ponekad i očajničku bitku s tim vragom – jer to jest vrag – s povremenim uspjesima, ali s puno više neuspjeha nego što ih se sjećam. Ali zbog strpljenja divnih roditelja, utjecaja izuzetne žene koja je sada moja supruga i ponovo oživljenog odnosa s milosrdnim Bogom, zadrhtim kad pomislim kojim me je to tamnim putevima moglo odvesti.

Priznajem da mi nije lako dati ovo priznanje. Najambiciozniji evangelisti seksualne revolucije često tvrde da je rješenje za sram i krivnju govoriti o seksu otvorenije i ležernije, isto kao što bi mogli govoriti o vremenskim prilikama ili našem zdravlju. I nema veze što nitko nije uvjeren u to jer u srcu naših srca mi znamo da seks nije vremenska prilika, on nije naše zdravlje – već da je on nešto neizmjerno drugačije, snažnije, ljepše, i da nema tog čavrljanja o njemu koje će ikada potpuno umrtviti taj osjećaj srama koji se javlja od njegove zloupotrebe u naše vlastite sebične svrhe. Kako god je servirali, pornografska navika je pokvarena stvar.

Ali, u laži postoji zrno istine. Sram, kada se ukopa u našoj psihi, može postati poput crva u jabuci, izjedajući nas iznutra. Kroz dugi niz godina sam vjerovao da sam bio potpuno sâm u ovoj bitci, da sam bio jedan primjerak rijetke vrste zlog dobra-ni-za-što koji je bio posve omamljen ovim zabranjenim voćem. Tek puno kasnije sam shvatio da sam bio tek jedan od milijuna pripadnika moje generacije koji su nehotice naletjeli na čarobnu lampu i dozvali zlog duha koji ima moć dati nam naše najskrovitije maštarije i koji ne traži ništa zauzvrat osim naše nevinosti, našeg samopoštovanja, naše slobode i naše sreće.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]

Svi poznajemo brojke pa ću spomenuti samo par njih: da je trenutno prosječna dob izloženosti tvrdoj pornografiji 11 godina; da je oko 25% svih internetskih pretraga o pornografiji; da u jednom prosječnom mjesecu 70% muškaraca u dobi 18 – 24 godine posjećuje pornografske internetske stranice; da se događa astronomski porast u broju ženskih korisnika pornografije.

Ove statistike sugeriraju da moja priča nije iznimna. Štoviše, one sugeriraju da je to ista priča koju dijele mnogi, čak i većina mojih kolega. To je pravilo. Iz tog razloga bi me neki mogli optužiti za pretjerivanje, ističući da ono što sam ja nazvao mojom „ovisnošću“ nije ništa gore od onog kroz što su mnogi moji prijatelji i članovi obitelji prošli i da je to normalan dio tinejdžerske dobi. To je u određenom smislu istina ako „normalnim“ smatrate ono što radi većina ljudi. Ali, pod broj jedan, to nije normalno iz povijesne perspektive. Svaki tinejdžer u povijesti je morao prihvatiti svoju seksualnost i neki su to napravili s više, a neki s manje uspjeha. Ali samo je mali dio tinejdžera ikad bio suočen s izazovom razvoja zdrave seksualnosti dok se utapao u moru pornografije. Doista, u cijeloj povijesti svijeta, ne postoji prethodnik onome čega smo mi sada svjedoci – spremna dostupnost eksplicitne, tvrde pornografije na zahtjev, u privatnosti, čak i za djecu.

I, pod broj dva, nije „normalno“ u smislu da je zdravo ili „bezopasno“. Pornografija više nije Playboy. Pornografija dostupna na internetu, ono što vaš prosječni tinejdžer gleda, je „tvrda“ na način koji starije generacije jednostavno ne mogu razumjeti. Puna je nemoralnih i nasilnih perverzija koje nemaju ništa zajedničko sa zdravom seksualnosti, dok je čak pitomija „erotika“ puna eksplicitnih opisa seksa koji su nerealni i štetni. A zahvaljujući videu visoke rezolucije, kao i bolno lakom pristupu, ova nova pornografija jako izaziva ovisnost, naročito kod neformirane adolescentske psihe. Govorim tako empatično jer sam se od tada popeo na jasniji vidikovac i mogu gledati unatrag u ono što sam vidio s određenom objektivnošću. I užasava me to što vidim. Iako sam se, Bogu hvala, do određene mjere oslobodio pornografije, sada vidim kako mi je duboko trovala maštu i kako je na mnoge načine opljačkala moju adolescenciju, a mogla mi je i vrlo lako opljačkati i zrelost.

A problem se samo pogoršava. S činjenicom da nam se internet uvlači čak i u naše džepove uz pomoć naših pametnih telefona i uz činjenicu da se širi našom popularnom kulturom, postalo je sve teže i teže prikriti zvuk sirene za uzbunu.

Tišina je fatalna u takvoj atmosferi. Moja generacija i generacija koja upravo ulazi u adolescenciju si ne mogu priuštiti primati informacije o seksu isključivo od onih koji se trude profitirati od njihove ovisnosti. A kada ovisnost napadne, ne mogu si priuštiti osjećaj da se bore protiv toga sami ili, čak i gore, postati žrtvom laži da nema borbe, da je pornografija „normalna“, čak i „zdrava“.

I tako, mi koji smo se s njom borili i borimo se moramo odbaciti prirodni sram koji okružuje sve seksualne stvari i govoriti glasnije: ne, kako što se pornografi možda nadaju, da normaliziramo našu ovisnost ili je racionaliziramo, već da pružimo ohrabrenje jedni drugima i posvjedočimo tu istinu: da je pornografija kuga naše generacije, vrag u našim venama i da nad njom treba izvršiti egzorcizam prije nego dođe do našeg srca i uništi našu sposobnost za ljubav jednom zauvijek.

John Jalsevac | Life Site News

Prijevod: S.Š./Bitno.net

*ovo je prvi dio petodijelne serije članaka o pornografiji

Drugi dio: Pornografija: vrag ili anđeo?