Mističarka u pregači

Njen je svakodnevni život u samostanu bio uobičajen, radila je poslove s poniznošću i vrijedno. Ostale sestre nisu znale za izvanredne milosti koje je Bog izlijevao na nju, niti su znale za unutarnje borbe koje je Josefa prolazila dok ju je Đavao mučio da sumnja u Božji glas i vlastiti poziv. Kako je održavala i dalje jak molitveni život, oduprla se lažljivim riječima zloga.

Zbog njene je jednostavnosti i poniznosti Gospodin rekao sestri Josefi: „Ti ćeš biti Moj znak. Otkrit ću ti tajne Moga Srca i mnoge će duše imati korist po njima. Želim da zapisuješ sve što Ti govorim. To će se čitati kada ti budeš u Nebu. Nemoj misliti da te koristim zbog tvojih zasluga, nego želim da duše shvate kako koristim one jadne i bijedne.“

Sestra Josefa je umrla blaženo, u dobi od 33 godine, 29. prosinca 1923. u samostanu u Poitiersu u Francuskoj. Živjela je u samostanu Družbe Sestara Presvetog Srca Isusova tek četiri godine i na takav način da svijet nikada ne bi čuo za nju, a čak bi ju i u vlastitom samostanu uskoro zaboravili. Tek nakon njezine smrti su ostale sestre čule za izvanredne milosti koje je Bog darovao toj duši.

23. studenoga, kratko prije njene smrti, Gospodin joj je rekao: „Moje će riječi biti svjetlo i život za nebrojeno mnogo duša i obećavam im posebnu milost obraćenja.“ Te su se riječi dokazale istinitima, jer su uskoro, po prvom tiskanju zapisa sestre Josefe, počela stizati pisma iz svih krajeva svijeta sa svjedočanstvima raznih dobivenih milosti obećanih u Objavama. U nekoliko je mjeseci knjiga prevedena s izvornog španjolskog na francuski, portugalski, talijanski, engleski, kineski i mađarski.

Poruka milosrđa Gospodina Isusa Krista za sve

 (iz knjige „The way of Divine Love“ sestre Josefe)

„Želim da oni (koji žive u grijehu) razumiju da nije to što su u grijehu ono što ih drži podalje od Mene. Oni nikada ne smiju misliti da nema spasa za njih niti da su zauvijek izgubili ljubav koja je nekoć bila njihova… Ne, jadne duše, Bog koji je prolio svu svoju Krv za vas nema takvih osjećaja za vas!“

„Svi dođite k Meni i ne bojte se, jer sve vas volim… Oprat ću vas u svojoj Krvi i bit ćete bjelji od snijega. Sve vaše uvrede bit će oprane u vodi u kojoj ću vas Ja sam oprati i ništa neće umanjiti Ljubav Moga Srca za vas.“

„Oh, dušo koju volim, ne obaziri se na tog nemilosrdnog neprijatelja… nego što prije dođi k Meni, i, ispunjena najdubljim pokajanjem, preklinji Moje Milosrđe i ne boj se. Oprostit ću ti. Lati se opet žara i odanosti, i dobit ćeš natrag svoje izgubljene vrline i Moje ti milosti nikada neće nedostajati.“

Prosjak ljubavi

U subotu, 20. studenoga, On je došao, sa svim svojim ranama, kao prosjak, siromašan, tražeći ljubav: „Reci mi, zar ne bi pokušala i nemoguće da Me utješiš, Josefa?… Podijeli sa Mnom na trenutak gorčinu Moga Srca.“

„Želim da Mi dovedeš duše. Samo ljubav, u svemu što činiš, je potrebna. Trpi zbog ljubavi, radi zbog ljubavi i iznad svega prepusti samu sebe ljubavi. Kada dozvolim da oćutiš muku ili veliku usamljenost, trpi u ljubavi. Želim te koristiti kao što umoran čovjek koristi štap da se na njega osloni…. želim te posjedovati, obuzeti te potpuno, ali u takvoj slatkoći, da trpeći mučeništvo ljubavi, žeđaš da trpiš još.“

„Dolazim se odmoriti u tebi, jer sam tako malo voljen. U potrazi sam za ljubavlju i nailazim samo na nezahvalnost i nemar. Rijetke su duše koje Me doista vole.“Tada, da Ga utješim, prikazala sam mu ljubav Naše Gospe, svih svetih, svih vjernih duša, pa i moju. „Da, Josefa, voli Me i nikada se ne umaraj govoreći Mi koliko Me voliš.“ Sljedeći sam Mu dan govorila i govorila da Ga volim.

„ I ja tebe volim,“ – čula sam Ga tijekom molitve.

Došao je bez svjetla oko Sebe, kao prosjak. Ja sam šutjela, ali kako je On nastavio tužno gledati u me, rekla sam Mu kako čeznem za time da Ga utješim.

„Da, utješi me, danas; stajat ću pokraj tebe cijelo vrijeme, da ne zaboraviš.“

Na kraju molitve, nije otišao, pa sam Mu rekla: „Gospodine, vrijeme je da idem mesti, ali Ti znaš da Te volim i da je sve što činim samo da Tebi ugodim.“

Dvaput me još pitao volim li Ga i rekao: „Govori to često, da nadoknadiš za zaborav mnogih.“

Kasnije joj je rekao: „Josefa, sve što tražim duše je ljubav, a one mi daju samo nezahvalnost. Želim ispuniti duše milošću, ali one probadaju Moje Srce opet i opet. Zovem ih, a one se okreću od Mene. Ako želiš, dat ću ti… da svojim žrtvama i ljubavlju dovodiš duše k Meni.“

„Duše me ponovo razapinju; utješi me, Josefa… grješnici Me preziru i gaze svojim nogama… ništa nije manje vrijedno u njihovim očima od njihova Tvorca.“

Jedne je večeri, oko 10 sati, došao, s Križem na ramenima, bio je okrunjen trnjem, a preko Lica Mu je rekla Krv. „Vidiš u kakvom sam stanju… koliko je grijeha počinjeno, koliko je duša izgubljeno…. zato dolazim po olakšanje kod onih koji žive da Me utješe.“

Izgledao je tako tužno, a istovremeno tako prekrasno. Njegove su oči govorile više nego usne. „Duše jure u propast, a Moja je Krv prolivena za njih. Ali duše koje Me vole se žrtvuju i one oslobađaju Božju milost – to je ono što spašava svijet.“

Sestro Josefa Menendez, moli za nas!

Kristina D. | Bitno.net