Spoznaja

31 Budući da je stvoren na sliku Božju i pozvan da upozna i ljubi Boga, čovjek koji Boga traži otkriva neke “putove” da bi došao do spoznaje Boga. Oni se nazivaju također “dokazima za opstojnost Božju”, ne u smislu prirodoznanstvenih dokaza, već u smislu “konvergentnih i uvjerljivih obrazloženja” koja nam omogućuju doći do prave sigurnosti.

Ti “putovi” koji nas približuju Bogu imaju kao ishodišnu točku stvorenje: materijalni svijet i ljudsku osobu.

32 Svijet. Polazeći od gibanja i nastajanja, iz kontingencije, iz reda i ljepote svijeta moze se spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira.

Sveti Pavao s obzirom na pogane tvrdi: “Što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im je očitovao. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima vidi” (Rim 1,19-20).[8]

A sveti Augustin kaze: “Ispitaj ljepotu zemlje, mora, prorijeđena i svugdje prisutna zraka; ispitaj ljepotu neba(…) ispitaj sve te stvari. Sve će ti odgovoriti: Gledaj nas samo i promotri kako smo lijepe! Njihova je ljepota kao njihov hvalospjev (‘confessio’). No, ta stvorenja, tako lijepa a ipak promjenljiva, tko ih je stvorio ako ne netko tko je lijep (`pulcher’) a nepodložan mijeni?”[9]

33 Čovjek. Svojom otvorenošću prema istini i ljepoti, svojim smislom za moralno dobro, svojom slobodom i glasom svoje savjesti, svojom čeznjom za beskonačnim i za srećom čovjek postavlja pitanja o Božjoj opstojnosti. U svemu tome on zamjećuje znakove vlastite duhovne duše. Budući da je “klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju”,[10] čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

34 Svijet i čovjek svjedoče, da nemaju u sebi samima ni svoj prvi uzrok ni svoj zadnji cilj, nego da imaju udjela u Biću koje nema ni početka ni svršetka. Tako, ovim različitim “putovima” čovjek može spoznati da postoji neka stvarnost, koja je prvotni uzrok i zadnja svrha svega, “a što svi nazivlju Bogom”.[11]

35 Čovjek ima sposobnosti koje mu omogućuju da upozna opstojnost osobnoga Boga. Ali da bi ušao u neki odnos prisnog prijateljstva s Bogom, Bog se htio čovjeku objaviti i dati mu milost da tu Objavu u vjeri prihvati. “Dokazi” za opstojnost Božju međutim mogu pripraviti na vjeru i dovesti do zaključka kako se ona ne protivi ljudskom razumu.

III. Spoznaja Boga po učenju Crkve

36 “Naša sveta majka Crkva čvrsto drži i uči da se Bog, počelo i svrha svih stvari, može s prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari”.[12] Bez te sposobnosti čovjek ne bi mogao prihvatiti Objavu Božju. Čovjek ima tu sposobnost jer je “na sliku Božju” stvoren.[13]

37 Pa ipak je čovjeku, u povijesnim okolnostima u kojima se nalazi, veoma teško upoznati Boga samim svjetlom svoga razuma.

“Jer, premda je ljudski razum, po sebi, stvarno sposoban da dođe do istinite i do sigurne spoznaje, da postoji jedan, osobni Bog, koji svojom providnošću uzdržava i upravlja svijetom, te da postoji prirodni zakon, sto ga je Stvoritelj u naša srca usadio, ipak taj isti razum nailazi na mnoge poteškoće da se uspješno i plodno služi ovom svojom prirodnom moći. Jer istine, koje se tiču Boga i odnosa ljudi s Bogom, potpuno nadilaze red vidljivih stvari, i kad trebaju utjecati na ljudsko djelovanje i oblikovati život, traže od čovjeka žrtvu i odricanje. U nastojanju da dođe do tih istina ljudskom pak umu smetaju ne samo utjecaj osjetila i mašte, nego i neuredne težnje, koje su posljedica istočnoga grijeha. Zato se događa, da ljudi glede tih pitanja rado uvjeravaju sami sebe, da je neistinito ili barem dvojbeno ono, što oni neće da bude istinito”.[14]

38 Zbog toga je potrebno da čovjek bude prosvijetljen Objavom Božjom ne samo u onome što nadilazi njegovo shvaćanje, nego i u “vjerskim i ćudorednim istinama, koje ljudskom razumu nisu po sebi nedohvatne, da bi ih, u sadašnjem položaju ljudskog roda, svi mogli spoznati bez teškoća, s čvrstom sigurnošću i bez primjese ikakve zablude”.[15]

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
—————————————————————————————————————————————————————————
[8] Usp. Dj 14,15-17; 17,27-28; Mudr 13,1-9.
[9] SV. AUGUSTIN, Sermones, 241, 2; PL 38, 1134.
[10] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 18; usp. 14.
[11] SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, I, 2, 3.
[12] I. Vatikanski sabor: DS., 3004; usp. 3026; II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 6.
[13] Usp. Post 1,27.
[14] PIO XII, Enciklika Humani generis: DS 3875.
[15] Isto, 3876; usp. I. vatikanski sabor: DS 3005; II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 6; SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, I, 1, 1.