Gospodina, vezanog, odvode u sjedište upravitelja Poncija Pilata. U žurbi su, žele sve to što prije završiti. Isus u tišini i s dostojanstvom koje se odražava u njegovu ponašanju prolazi ulicama prema Pilatovoj kući. “Već je svanulo, stanovnici grada su budni i vire kroz prozore i vrata. Gledaju toga čovjeka, znanog i štovanog po svetosti i velikim djelima, kojega vode kao zatvorenika. Gospodinu su ruke vezane užetom privezanim oko vrata: na takav su način vezivani oni koji su se ogriješili protiv ljudi. Rano je jutro i Isusu je hladno i umoran je. Lice mu je unakaženo od udaraca i pljuvanja; kosa, koju su mu čupali, zamršena je, a obrazi, prekriveni masnicama i krvlju, sada su blijedi i upali. Takvog su Isusa vodili ulicama grada, a svi koji su ga vidjeli bili su začuđeni i prestrašeni. Način na koji je bio vezan i ponašanje vojnika prema njemu jasno su pokazivali da će biti osuđen na smrt.”1

Isus prelazi od vjerske pod civilnu jurisdikciju, jer židovske su vlasti smjele izreći smrtnu presudu, ali im nije bilo dopušteno izvršiti je. Zbog toga su, u tim ranim jutarnjim satima, žurili rimskim vlastodršcima kako bi, po svaku cijenu, ishodili potrebno dopuštenje za Isusovo smaknuće. Željeli su s njim završiti prije blagdana. Ono što je prije naviješteno, sada će se izvršiti: “Sin Čovječji bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.”2

Nastaje neobična situacija. Prije samo nekoliko dana ovaj je čovjek slobodno govorio u hramu. Njegov govor bio je tako veličanstven – “Nitko nikada nije govorio kao ovaj čovjek!” (Iv 7,46) – a njegov ulazak u grad praćen je slavljem i klicanjem mnoštva. Taj isti čovjek sada je zatvorenik, uhićen i zlostavljan od židovske vlasti. Prema onome koji je učinio tolika čuda i imao mnoštvo sljedbenika sada se ponašaju kao prema zločincu. Ljudi su začuđeni i u cijelome se gradu priča samo o tome. Jedni druge dozivaju kako bi ispričali iznenađujuć događaj: Isus Nazarećanin je uhićen!

Doveli su Isusa na trg ispred dvora. Ali njegovi optužitelji nisu ušli u dvor, “da se ne bi okaljali već da mognu blagovati pashu”,3 jer Židovi su bili prema zakonu nečisti ako bi ulazili u kuće stranaca. Sveti Augustin je zavapio: “Kakvo bezočno sljepilo! Smatrali su da će se onečistiti samim ulaskom u nečiju kuću, a nisu se bojali prljavštine vlastitog zlodjela!”4 Tako su se još jednom obistinile riječi koje im je Gospodin uputio davno prije, nekom drugom zgodom: “Slijepi vođe! Vi cijedite komarca, a propuštate devu.”5

“Pilat tad iziđe pred njih.” 6 Isus stoji pred Pilatom,7 koji se može osobno uvjeriti u mirnoću i vedrinu optuženog, nasuprot nemiru i užurbanosti onih koji traže njegovu smrt.

Pilat ga upita: “Jesi li ti kralj židovski?”8 Isus odgovori: “’Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.’ Nato mu reče Pilat: ‘Ti si dakle kralj?’ Isus odgovori: ‘Ti kažeš: ja sam kralj.’”9

Ovo je Isusova zadnja izjava koju je izrekao pred optužiteljima. Nakon te izjave zašutio je, “k’o ovca, nijema pred onima što je strižu”.10

Učitelj je ostao sam; nitko od učenika nije došao poslušati njegove riječi, napustili su ga u trenutku kada su mogli toliko toga naučiti. Mi ga želimo pratiti u njegovoj velikoj boli i od njega učiti kako strpljivo podnositi naše male svakodnevne nevolje, prikazujući mu ih s ljubavlju.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

—-

1 L. DE LA PALMA, La Pasión del Señor. – 2 Lk 18,32. – 3 Iv 18,28. – 4 SVETI AUGUSTIN, Rasprava na Ivanovo evanđelje, 114,2. – 5 Mt 23,24. – 6 Iv 18,29. – 7 Usp. Mt 27,11. – 8 Iv 18,33. – 9 Iv 18,36–37. – 10 Iz 53,7.