“Adame, gdje si?“ (Post 3,9)

Prvo pitanje koje je Bog postavio Adamu, a to znači čovjeku, bolje reći, svakomu čovjeku, jer Adam znači čovjek, glasilo je: “Adame (čovječe) gdje si?“ (Post 3,9) Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i njemu je i te kako stalo da se čovjek razvija i ostvaruje prema planu koji je sam Bog odredio. U svojemu odgovoru na ovo pitanje čovjek mora pokazati gdje se on pred Bogom nalazi, odnosno koje mjesto Bog zauzima u životu čovjeka kojemu je upućeno pitanje. Boga će zadovoljiti samo onaj odgovor u kojem čovjek bude mogao reći da mu je Bog na prvome mjestu u životu. Jedan je mudrac lijepo rekao da će u čovjekovu životu sve biti na svome mjestu ako mu je Bog na prvome mjestu. A kad Bog nije na prvome mjestu, onda je sve u životu na krivome mjestu. Nadalje treba reći kako Bog proniče ljudsko srce i njemu se ne može lagati. Božje sveznanje o čovjeku najbolje je izraženo u 139. Psalmu: “Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi“ (Ps 139,13).

Samo iskreni odgovor i ponizni čovjekov stav otvaraju nove horizonte djelovanju Božje milosti u duši čovjeka kojemu Bog upućuje svoje pitanje.

Kad govorimo o tome koje mjesto imaju drugi u mojemu životu, onda ponajprije treba odgovoriti na pitanje koje mjesto ima Bog u mojemu životu. Bog je prvi i posljednji, On je najvažniji. Zato i prva zapovijed glasi: “Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.“ (Pn 6,5). U životu svakoga čovjeka Bog treba biti prihvaćen kao Stvoritelj, Onaj od koga dolazimo i Onaj komu se, nakon svojega zemaljskog putovanja, opet vraćamo. Čovjek se najviše ostvaruje kad ljubi Boga čitavim svojim bićem. A ljubiti Boga znači vršiti njegove zapovijedi: “Tko vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (Iv 3,24).

Kajine, “Gdje je tvoj brat?“ (Post 4,9)

Nakon što je Adamu postavio pitanje gdje se nalazi, Bog vrlo brzo pita njegova sina Kajina gdje mu je brat. “Potom Jahve zapita Kajina: ‘Gdje ti je brat Abel?’“ (Post 4,9). Kajin se brani i čudi se Božjem pitanju, tvrdeći da on nije čuvar svoga brata. Međutim, Bogu se ne može slagati. On sve zna i zato pita Kajina: “Što si učinio?“ (Post 4,10). Bogu nije svejedno kako mi ljudi živimo. On želi da živimo kao njegova djeca, što u biti i jesmo. Bog želi da u drugome prepoznajemo svoga brata. Pitanje koje je Bog uputio Kajinu odnosilo se na njegova brata, i to je pitanje važno za svakoga čovjeka. Bog ga, prije ili poslije, upućuje svakomu od nas. Gdje su tvoj brat i tvoja sestra? To pitanje Boga i te kako zanima i nikakav površan odgovor neće ga zadovoljiti. Kajin se pokušao izvući tvrdnjom da on nije čuvar svoga brata, no, Bog mu daje na znanje da se mora suočiti s istinom koja je za njega bolna. On mora priznati da je ubio svoga brata. Za ovaj su svijet važne istina i činjenica kako se Bog brine da naši međuljudski odnosi budu dobri i korektni. Uz prvu zapovijed ljubavi prema Bogu, Isus odmah nadodaje i drugu zapovijed koja govori o tome kako treba voljeti drugoga kao samoga sebe. “Druge zapovijedi veće od ovih nema“, kaže Isus (Mk 12,31). A sv. Ivan apostol kaže da se djeca Božja razlikuju od djece đavolske upravo po tome što djeca Božja ljube jedni druge, dok djeca đavolska čine nepravdu i mrze jedni druge (usp. 1 Iv 3,10).

Dr. sc. Mijo Nikić, dopuštenjem autora preuzeto iz knjige Očima psihologa teologa | Bitno.net

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]