'NIŠTA NEKA TE NE UZNEMIRUJE, NIŠTA NEKA TE NE STRAŠI'

7 savjeta sv. Terezije Avilske o pronalaženju prave sreće

Neka vam ovih 7 savjeta sv. Terezije Avilske pomognu da uočite male detalje u vašim životima, one stvari koje su doista bitne

sveta terezija avilska o sreći, 7 savjeta sv. terezije avilske

Foto: Wikimedia commons/Francois Gerard

Danas svi pričaju o sreći. Ako nabavite najnoviji model automobila, bit ćete sretni. Ako kupite onaj apartman na plaži, bit ćete sretni. Ako vas unaprijede na poslu, bit ćete sretni. I mnoge druge slične situacije. Mislite li doista da vas stvari ili uspjeh mogu usrećiti?

Sv. Terezija od Isusa prolazila je razdoblje obraćenja čak i nakon što je posvetila svoj život Bogu kao redovnica karmelićanka. Kao i mnogi drugi, svoju je nadu polagala u prolazne stvari i nije bila usredotočena na vječnog Boga kojeg je slijedila. No, jednog dana, mnogo godina nakon što je ušla u samostan, Isus joj je dotaknuo srce i ona mu je velikodušno odgovorila. Njezin se život nakon tog susreta zauvijek promijenio.

Svi mi možemo dozvoliti Bogu da nas susretne – tada će naš pogled ostati na stvarima koje su doista i jedino važne. Ono što slijedi je molitva sv. Terezije Avilske u kojoj kroz sedam savjeta sažima svoje iskustvo u pronalaženju prave sreće i blizine Božje, tj. ono što je najvažnije u našim životima.

“Ništa neka te ne uznemiruje”

Uznemirenost se javlja kada se koncentriramo samo na zemaljske stvari. Duša tada postane nemirna. Ne nalazi mir. Tražim ga, ali ga ne mogu pronaći. Je li vam se ovo već dogodilo? Ako idete nedjeljom na misu, molite svakodnevne molitve i krunicu a ovo vam se događa, ne brinite se jer to je posve normalno. Isus nam je uputio poziv preko sv. Terezije da uzdignemo svoje misli k Njemu. To znači da ostavimo iza sebe zemaljski pogled kako bismo sve što se događa vidjeli očima vjere. Isus u svom srcu ima mjesta za tebe, kako bi ti otpustio sve što te uznemirava – ratove, sukobe i mržnju. Svoje brige predaj Njemu u ruke. Neka te ništa ne uznemiruje. Prihvati svoju sadašnjost, moli se i gledaj kako se Bog za sve brine. Onda kada sve predaš u Njegovo srce, oslobodit ćeš se zemaljskih stvari i dobit ćeš snagu suočiti se s ovim svijetom. Ali prethodno sve trebaš dati Njemu, staviti sve u Njegove ruke, jer to je vjera i to je pouzdanje u Boga. On je stvorio svemir, sve mu predaj i usmjeri svoj pogled na Nebo.

“Reče im Isus, “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?  Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.” (Lk 24, 38-39)

“Ništa neka te ne straši”

Mi slijedimo Isusa i naša je nada u Njemu. Potrebna je hrabrost da bismo bili katolici. Nije lako braniti našu vjeru u društvu koje je gotovo ispražnjeno od vrijednosti. Mi ne namećemo naša stajališta, mi istinom rasvjetljavamo tamu. Uzvišeno je naše poslanje! Vjerujemo li doista u to? Držati naše glave iznad svega, znati da smo na pravom putu, znači imati hrabrosti za ovu borbu u kojoj se koriste drugačija oružja: ljubav, praštanje, istina i vjera. Stoga, kada Krista navijestite drugima, nemojte se brinuti oko toga što će oni reći ili misliti, jer oni će vidjeti vaše srce. Neka vas ništa u ovom životu ne plaši. Strah je kao morfij, umrtvi, a nekada i paralizira. Kada imate Isusa, ne treba vam morfij, jer kada je On uz nas, možemo se suočiti s bilo čime.

Neka dođe što treba doći, ništa me neće odvojiti od Gospodina koji korača uz moj bok. To je milost koju moramo zatražiti. Nemojte nikada završiti molitvu a da od Gospodina niste zatražili milost utvrđivanja u jakosti.

“Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” (Rim 8, 35, 37-39)

“Sve prolazi”

Pogledaj oko sebe. Što vidiš? Možeš li spoznati “slavu svijeta”? Novac, uplate, kupovina, rasprodaje, slava, uspjeh, priznanje, moć. Sve je to isprazna slava. Čemu služi? Možeš li je ponijeti sa sobom nakon što umreš? Sve će to nestati. Zamisli da provedeš 80 godina pokušavajući postići uspjeh, slavu, novac, i konačno to ostvariš i dođe smrt. Uzalud ti sav trud. Jesi li uspio u tome uživati? Zbog toga je svjetska slava prazna. Ničemu ne koristi. S druge strane, borba kako bi se dostigla vječna slava u Božjoj prisutnosti ima pravu vrijednost. Moramo se osloboditi stereotipa kako je biti katolik nešto što nas zarobljava ili ograničava u različitim obrascima i propisima. To je ogromna laž! Što ste bliže Bogu, više ćete slobode imati. Što ste neovisniji o stvarima ovog svijeta, više ćete slobode imati. Što ste dalje od iskušenja, više ćete slobode imati. Nećete se moći izgubiti! Neka vam isprazna slava ovog svijeta bude primjer da otkrijete pravu, nebesku slavu, slavu za koju se isplati boriti; slavu koja će vas učiniti istinski sretnima ovdje na zemlji, a postat će zarazna i za ostale, a da toga nećete biti svjesni.

“Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.” (2. Kor 4, 17-18)

“Samo Bog ostaje isti”

Mnogi ljudi misle kako je Bog poput sladoleda čiji okus sami možemo izabrati. “Želim kuglu čokolade i jagode s čokoladnim mrvicama na vrhu.” Ako ne dobijete ono što želite, nećete to platiti niti pojesti. E, Bog nije takav. Bog je otac, a očevi nam ne daju uvijek ono što želimo, daju nam ono što nam je potrebno. Otac zna što je najbolje za njegovu djecu jer ih on poznaje. Budući da svoju djecu voli, on ih ispravlja i s vremena na vrijeme ih upozorava. Otac uvijek želi ono što je najbolje za njegovu djecu. Koliko li nas više Bog voli od ovoga? A mi uporno i uvijek gledamo u njega kako bismo radili ono što mi želimo raditi, tražimo da nam učini čuda. Bog nije tvornica koja proizvodi ono što bismo mi željeli. Nekada moramo čekati, jer je netko došao na red prije nas. Kada mislite da vam Bog više nije blizu, ili vas više ne vidi, morate znati kako je Bog uvijek prisutan u vašem životu. On poznaje svaki vaš udah. Vjerujte mu. Dajte mu da vas oblikuje i popravlja. Uvijek će vam dati ono što vam treba, ali vam neće uvijek dati ono što vi želite.

“Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: “Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.” Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?” (Heb 12, 5-7)

“Tko je strpljiv sve postiže”

Strpljivost je plod Duha Svetoga na koju su neki zaboravili. Inovacije i tehnologija čine da je sve oko nas ubrzano. Želimo sve sada! Čekanje nije baš popularno. Kažu kako je strpljivost umijeće postizanja mira, mira sa samima sobom, s drugima i s Bogom. To je čekanje bez tjeskobe, spoznanje da se sve događa u svoje vrijeme. Ali to je doista teško. Ipak, evo savjeta: moramo Boga moliti da nam udijeli taj plod. Ljubavi bez strpljivosti nema. Možemo biti sigurni kako vjerom i pouzdanjem sve možemo ostvariti. “Želim imati bolji odnos sa svojom suprugom.” Budi strpljiv. “Želio bih promijeniti svoje slabosti.” Budi strpljiv.

“Ne znam kako postupati sa svojim bratom koji se ponaša vrlo buntovno.” Budi strpljiv. Strpljivost je jako bitna, ali naravno nećemo staviti po strani ni vjeru, ni ljubav, ni uzdanje, ali sve to uvijek sa strpljivošću.

“Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.” (Jak 1, 2-6)

“Tko ima Boga ima sve”

Ovdje ćemo istaknuti dvije stvari. Prvo, ne možemo dozvoliti da nas grijeh sprječava na putu do Boga. Nikada! Ne smijemo dozvoliti da nas grijeh utopi u tamnoj bari očajavanja. Ako griješite, pokajte se, ispovjedite i Bog će vam oprostiti. Uvijek se iznova kajte za svoje grijehe, ali nikada nemojte odustati. Morate znati nešto što je papa Franjo mnogo puta ponovio – nikada nemojte stupati u razgovor s đavlom. Podignite visoko svoj pogled i nastavite svojim putom. Kada je Bog uz vas, zlo nikada neće pobijediti. Drugo, za katolika Bog je njegovo bogatstvo. Ako u ovo vjerujete, nećete nikada tražiti zlato u blatnjavoj rijeci. Zamislite škrinjicu prepunu prekrasnih dragulja i dragocjenog biserja, dakle, mnogo više od toga je nama naš Bog. Bog je najveći! Neka dođe što treba doći, u Njemu je moja radost i ništa mi ne nedostaje. Ne zavidim nikome ni na čemu, a što je još bolje, ovo blago mogu dijeliti sa svima oko sebe i nikada mi ga neće nestati. Tko ne bi bio sretan s blagom poput ovoga. Ovo nije priča ni bajka, ovo je stvarnost. Kada je Bog vaše blago, ništa vam neće nedostajati.

“Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6, 19-21)

“Jedino Bog dostaje”

Gdje nalazim svoju sigurnost? U banci, tvrtki, slavi, novcu? Kao što smo ranije rekli, to će izblijediti. Da živite na ulici, bez ičega, bez telefona, odjeće, bez luksuza i udobnosti, biste li i dalje voljeli Boga? To je to! Čak i pod cijenu da sve izgubite, još uvijek biste trebali ostati vjerni Bogu. Nekada nam je jedna noga u crkvi, a druga vani, u svijetu. Naši koraci moraju biti čvrsti. Kada je Bog naša jedina sigurnost, naši životi se mijenjaju i preobražavaju. Kome je stalo do materijalnih dobara? Koga briga imam li ovo ili ono? Jedino što mi je potrebno je Bog koji korača uz mene! Jedino Bog dostaje! Samo Bog može ispuniti naša srca, samo nas On može ispuniti. Je li preteško ovo razumjeti? Bog nam je sve dao! Čak i tada se žalimo i tužakamo. Stavite naočale vjere i koraknite prema Bogu, to nam je idući zadatak. Učinite taj korak!

“Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista.” (Fil 3, 8-12)

Neka vam ovih 7 savjeta sv. Terezije pomognu da uočite male detalje u vašim životima, one stvari koje su doista bitne. Usmjerimo svoj pogled na Gospodina. Katolici se učvršćuju u svojoj vjeri znajući kako ih Bog ljubi i kako su iskusili Njegovo milosrđe po onima s kojima žive. Da je naš pogled usmjeren na Gospodina, ovaj svijet bi bio posve drugačije mjesto. Radujmo se jer smo instrumenti u Božjim rukama. Neka nam vjera bude živa, nada neprolazna, ljubav goruća, i recimo sa sv. Terezijom: “Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.”

H. Edgar Henríquez Carrasco, LC | Catholic link

Prijevod: T.S. | Bitno.net

Objavljeno: 12. rujna 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi