Ako imamo konačni cilj pred očima, mnogo je lakše uložiti svoje vrijeme, energiju i trud kako bismo ga postigli. Imajući cilj na umu, trkač na duge staze može najbolje odrediti tempo kako bi pobijedio u utrci i dobio nagradu. Koliko je treninga uloženo u dolazak do ovog vrhunskog trenutka, ove posljednje utrke! Možda godine, uz krv, znoj i suze – a da ne spominjemo iscrpljujuće tjelesne bolove.

Napori koje ljudska osoba može uložiti na prirodnoj razini kako bi osvojila neku nagradu gotovo su zapanjujući. Kada imamo snažnu motivaciju i smisao iza svojih napora, postignuća su nevjerojatna. Isto vrijedi i za duhovni život.

Primjer iz obiteljskog života

Mali Johnny bio je uzrok stalnih briga, glavobolja i neprospavanih noći svojih roditelja. Život ovog jedanaestogodišnjaka je u potpunom neredu. Njegove ocjene su loše. Svađa se sa svojom braćom i sestrama. Riječ poslušnost kao da ne postoji u njegovom rječniku. Njegova soba izgleda kao da je bomba eksplodirala. Dolazak u školu na vrijeme je kao penjanje na Mount Everest.

Njegova budućnost izgleda jako loše. Njegovi učitelji, školski savjetnici i prijatelji (ako ih se uopće može nazvati „prijateljima“) kao da imaju jasnu slutnju da će za nekoliko godina živjeti na ulici, s mostom kao krovom i skitnicama kao svojim suputnicima.

Pronalaženje motivacije

Usred ove nesreće, Johnnyjevi roditelji dolaze na ideju – Disneyland! Godinama ranije, odveli su Johnnyja u Disneyland, a iskustvo je na njega ostavilo neizbrisiv dojam. Odlučuju iskoristiti mogućnost još jednog dana u zabavnom parku kao motivaciju za svoga sina da okrene novi list, da započne iznova, da preobrazi svoj život.

Dogovor je zahtjevan – Johnnyjevi roditelji su bili svjesni toga. Svi njegovi očiti propusti moraju se ispraviti i popraviti. Nema svađa s braćom i sestrama, red u životnom prostoru, poboljšanje ocjena, točnost. Sve se to mora provesti od ponedjeljka do petka. Ako se to učini, onda će u subotu osvojiti nagradu Disneylanda.

Transformacija

Tog tjedna Johnny se promijenio pred njihovim očima. Njegova soba – besprijekorna. Njegovo postupanje s braćom i sestrama – kao da su kraljevi i kraljice, a on njihov ponizni sluga. Točnost – izvanredna.

Njegovi školski izvještaji i ocjene sada su se naglo popravili. Poslušnost poput vojnika.

Nagrada

Te subote Johnny je odveden u Disneyland od zore do sumraka, uživajući u svakom trenutku dana. Vožnje, klaunovi, obroci, glazba i cijelo svečano okruženje – upijao je to kao da je eliksir vječnosti, uzdižući ga iz zemaljske potištenosti do vječnog blaženstva!

Tajna – načelo motivacije

Ključ radikalne Johnnyjeve transformacije bio je jedan – načelo motivacije. Njegov katastrofalni prethodni život bio je određen besmislenim postojanjem. Nije imao cilj, svrhu, smisao, radost, razlog da učini išta trajno vrijedno i značajno. Morao je biti motiviran. Taj ključ koji je otključao neiscrpno bogatstvo u Johnnyjevom srcu, umu i osobi bila je zabava za kojom je tako žarko žudio u svojoj zemlji snova – što je za njega bio Disneyland.

Naša nadnaravna motivacija

Jedan od glavnih razloga zašto postoji toliko takozvanih anemičnih, bezvoljnih, lijenih, tromih, uspavanih i zaspalih katolika jest taj što im zaista nedostaje motivacije. Izgubili su svrhu, značenje i cilj svog postojanja. Trče utrku, ali čini se da nema cilja. Knjige su im rukama, ali čini se da nema mature. Oni su mornari bacani u oluji, bez kopna na vidiku.

Životni ciljevi

Kao Kristovi sljedbenici moramo imati ciljeve koji će nam pomoći da se motiviramo za velike pothvate za Generala naše Vječne Vojske, Gospodina Isusa.

Naš cilj

Ne razmišljamo dovoljno o našem krajnjem cilju u životu – raju!

Kakav je raj? Najveći umovi, najveći mistici, čak ni sam sveti Pavao nisu u stanju opisati njegovu stvarnost. „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” (1 Kor 2,9). Pavao također ustvrđuje: „[…] sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rim 8,18)

Ipak, kao motivaciju, trebali bismo provesti ovu mentalnu vježbu, koristeći svoju maštu najbolje što možemo. Pokušajte se prisjetiti najsretnijeg dana, najsretnijeg sata, najsretnijeg događaja ili trenutka u svom životu. (Vrijedi se potruditi!) Nakon što to učinite, uveličajte radost tog trenutka tisuću puta i proširite je na vječnost. Ovaj najradosniji trenutak bit će zauvijek i zauvijek.

Osobni komentar…

Ako biste me zamolili da provedem ovo u iskustvo, ne bi bilo teško prisjetiti se dana, sata i specifičnog trenutka za koji vjerujem da je najsretnije i najradosnije iskustvo mog života. 25. svibnja 1986. Mjesto? Bazilika sv. Petra u Rimu. Kontekst? Misa svećeničkoga ređenja. Biskup koji je vršio službu? Rimski biskup, papa sv. Ivan Pavao II.

Specifičan trenutak bio bi kada je Sveti Otac, budući sv. Ivan Pavao II., nježno stavio ruke na moju glavu i molio se nada mnom. Teško mogu riječima izraziti radost koju sam doživio. Ontološka stvarnost bila je radikalna transformacija posjedovanja svećeničkog karaktera u mojoj duši, neizbrisivoga za svu vječnost. Kako su istinite ove riječi: „Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu.“

Nastavljajući s našom temom i predmetom, ovaj događaj može me motivirati da se s još većim naporom i entuzijazmom trudim postići vječnu nagradu, krunu koja me čeka.

Sada je na vama red da se prisjetite tog vrhunskog dana, sata i trenutka neopisive radosti u svom životu. Pomnožite to tisuću puta i proširite to na svu vječnost. Neka vas ova motivacija katapultira u više područje vašega duhovnoga života. Učinite sve što je u vašoj moći da postignete svoju sudbinu, svoj vječni cilj – raj!

Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.