Jedna od najvećih povlastica koje imam kao biskup jest prilika da predslavim sakrament svete potvrde. No nezgodna je stvar to što moram predslaviti u razdoblju od otprilike dva mjeseca oko četrdeset potvrda – što znači da se dosta brzo umorim od vlastite homilije! Zbog toga često mijenjam pristupe, isprobavam nove zamisli, promatram kompleksni fenomen svete potvrde iz raznih kutova. U ovome članku htio bih s vama podijeliti neke od ključnih ideja iz najnovije inačice moje propovijedi za svetu potvrdu.

Neposredno prije molitve u kojoj zaziva Duha Svetoga na kandidate, biskup ih predvodi u ponovnome potvrđivanju njihovih obećanja s krštenja. Kažem mladim ljudima da su onda kada su oni bili mala djeca, roditelji i kumovi dali ta obećanja umjesto njih, no da će sada imati odgovornost da daju ta obećanja u svoje ime i stojeći na vlastitim nogama. Prvo je obećanje oblikom negativno, što je posve prirodno, jer okrenuti se nečemu licem znači nečemu drugome okrenuti leđa. Tako potvrđenici izjavljuju da se odriču Sotone i svih njegovih djela i praznih obećanja. Kažem im kako se ta prazna obećanja može čuti posvuda u popularnoj kulturi. Ona se nalaze gotovo u svakome filmu koji gledaju, svakoj pjesmi koju slušaju, svakome neobveznome razgovoru u koji stupe: „Bit ćeš sretan ako stekneš dovoljno bogatstva, dovoljno užitka, dovoljno moći i dovoljno časti. Ako ispuniš prazno srce dovoljnom količinom tih svjetovnih dobara, naći ćete zadovoljenje.” U tome trenutku ih obično zamolim da pogledaju lik raspetoga Isusa, dobro istaknut u crkvi. Primijetite – kažem im – da u središtu građevine nemamo sliku Billa Gatesa ili Donalda Trumpa ili Beyonce, nego sliku čovjeka mučenoga nasmrt, nekoga lišenoga svega bogatstva, užitka, moći ili časti.

Preostala obećanja potvrđuju sve čemu potvrđenici kažu da. Prva od tih pozitivnih formulacija jest jednostavna tvrdnja vjerovanja u Boga. To je mnogo više od izjave o intelektualnom uvjerenju. Radi se o potvrđivanju smisla i smjera čovjekova života. Vjerovati u Boga znači znati – kažem tim mladim ljudima – da u našemu životu nismo najvažniji mi sami. Život novorođenčeta vrti se oko njega samoga, oko zadovoljenja njegovih trenutnih potreba. No kako dijete sazrijeva, ono sve više shvaća da ima obaveze i veze onkraj sebe – prema svojoj obitelji, svojoj zajednici, svojoj kulturi, svojoj zemlji, a u konačnici prema Bogu. Središnja pripovijest Biblije – koja se uvijek iznova ponavlja – jest ta da ljudi otkriju tko su točno u onoj mjeri u kojoj čuju i slijede Božji glas, koji ih poziva na poslanje. Dakle, reći da vjerujete u Boga znači iskoračiti iz ljušture egoizma okrenutoga vama samima i poći na pučinu, poći u duhovnu pustolovinu.

Zatim se potvrđenike poziva da izjave svoje vjerovanje u „Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega”. Zamolim ih da se koncentriraju na riječ „Gospodin”. Gospodin je onaj tko gospodari, tko nadzire, tko doslovno dominira (od latinske riječi Dominus). Svatko na svijetu ima Gospodina. To može biti osoba, zemlja, ideologija, politička stranka, ili neka institucija, no svatko je obavezan nečemu ili nekome. Kako je to rekao dobitnik Nobelove nagrade Bob Dylan: „Nekome moraš služiti / Bio to vrag ili Gospodin / Ali morat ćeš nekome služiti.” Izjaviti da vam je Isus Gospodin znači priznati da svaki vid vašega života pripada njemu, i da je pod njegovom vlasti. To znači biti obilježen kao Isusov posjed. Podsjećam potvrđenike da je sveta potvrda, uz krštenje i sveti red, sakrament „karaktera”, što znači da ona trajno obilježi onoga tko je primi, i kako je – veoma prikladno – riječ „karakter” potječe od jedne riječi grčkoga podrijetla koja znači „biljeg”.

Nakon što izjave svoje vjerovanje u Sina, potvrđenici su pozvani potvrditi svoje vjerovanje u „Duha Svetoga, Gospodina i životvorca”. Objasnim da je Duh Sveti ljubav koja cijelu vječnost teče između Oca i Sina. Promatrajući jedan drugoga, prve dvije božanske osobe dišu svoju međusobnu ljubav, i taj sveti dah je Duh Sveti. Dakle, Duh je ljubav koja jest Bog.  Sada u prvome obećanju potvrđenici izjavljuju protiv čega su – protiv tvrdnje da će ih bogatstvo, moć, užitak ili čast usrećiti. Tim obećanjem oni nedvosmisleno izjavljuju što je jedino dovoljno da zadovolji beskonačnu čežnju njihova srca – beskonačna ljubav koja Bog jest. Ne brinite se, kažem im, zbog toga jeste li bogati ili siromašni, slavni ili zaboravljeni. Brinite se zbog toga rastete li u svojoj sposobnosti za ljubav. Jer ljubav je ono do čega je vašemu srcu u konačnici stalo, i ljubav je ono što ćete sa sobom ponijeti u raj onda kada sve ostalo ostavite iza sebe.

Na kraju su ti mladi ljudi pozvani potvrditi svoje vjerovanje u „svetu Crkvu katoličku”. U ovome našemu antiinstitucionalnome vremenu, koje se protivi svakome autoritetu, teško je dati takvo obećanje, ali kažem im da moraju upamtiti što Crkva jest. Crkva Isusa Krista nije organizacija ili klub. Iz takvoga društva, u koje se stupa po želji, čovjek se može legitimno povući. Ali kako nam je sveti Pavao davno rekao, Crkva nije organizacija, nego organizam, živo tijelo, kojemu je Krist glava, a svi krštenici su stanice, molekule i organi. Crkva je otajstveno tijelo koje je uzeo Logos, baš kao što je on prije dvije tisuće godina u Palestini uzeo ljudsko tijelo. U skladu s time, ona je posuda po kojoj on nastavlja činiti svoje djelo u svijetu. Dakle, povući se iz Crkve znači zapriječiti tijek milosti. Mnogi od potvrđenika, barem ovdje u Los Angelesu, nose crvene halje, koje su veoma slične haljama maturanata. Naglasim im da to nisu halje za diplomu, nego halje inicijacije, jer sveta potvrda nije kraj, nego početak. Odrekli su se Sotone, vjerujući u Boga, u gospodstvo Isusovo, i snagu Duha Svetoga, potpuno su inicirani u Crkvu, i sada su spremni početi. Prije nekoliko mjeseci papa Franjo rekao je nešto slično kada je govorio skupini talijanskih učenika koji su pristupili svetoj potvrdi. Upamtite, rekao je, da sveta potvrda nije sakrament „za zbogom”.

Uvijek podsjetim one kojima dijelim svetu potvrdu da ću ih se sjećati u svojim molitvama. Mogu li pozvati svakoga tko čita ove riječi da moli za vojsku potpuno iniciranih u Kristovo otajstveno tijelo, koji su ove godine primili svetu potvrdu?

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.