Postoje mjesta u tvojoj nutrini gdje si potpuno nemoćan. Tako silno želiš da bi se mogao sam izliječiti, da bi mogao odoljeti iskušenjima i ovladati životom. Ipak to ne možeš sam. Svaki put kad ponovo pokušaš još više si razočaran. Ne preostaje ti drugo nego da priznaš svoju nemoć. U tome se sastoji prvi korak kod Anonimnih alkoholičara i kod liječenja svih vrsta ovisnosti. Upravo iz tog vidika možeš gledati na svoj unutarnji boj. Nezasitna potreba za naklonošću je ovisnost. Vlada tvojim životom i zarobljava te.

Počni jednostavno s priznanjem da se sam ne možeš izliječiti. Moraš u potpunosti prihvatiti svoju nemoć ako želiš da te Bog izliječi. Zapravo se ne radi o “najprije” i “zatim”. Jer pripravljenost da želiš prevladati osjećaj nemoći već nosi u sebi zametke predanosti Bogu i Njegovom djelovanju. Onda kad ne vidiš niti jedan trag iscjeliteljske Božje prisutnosti, priznavanje nemoći je odviše strašno. Poput skoka je s visine bez zaštitne mreže koja bi spriječila pad.

Pripravljenost da se odrekneš potrebe ovladavanja životom već razotkriva određenu nadu. Koliko ćeš više napuštati svoju tvrdoglavu želju da očuvaš moć u svojim rukama, toliko ćeš više biti u dodiru s Njim koji ima moć da te izliječi i vodi. Što si više povezan s Božjom moći, to lakše ćeš priznati sebi i drugima svoju unutarnju nemoć.

Tobožnje moći se, na primjer, hvataš onda kada nešto očekuješ od izvanjskih stvari ili od budućih događaja. Dok god bježiš pred samim sobom i pokušavaš se rastresti, ne možeš se u potpunosti otvoriti procesu ozdravljenja. Sjeme uspijeva samo ako ostane u zemlji u kojoj je bilo posijano. Ako ga neprestano iskopavaš iz zemlje da bi provjerio je li proklijalo, nikada neće uroditi plodom. Gledaj na sebe kao na dobro sjeme posijano u plodnu zemlju. Nije ti potrebno ništa drugo učiniti nego da tamo ostaneš i pouzdaš se da zemlja ima sve što ti je potrebno za rast. Rasteš i onda kad to ne osjećaš. Smiri se, priznaj svoju nemoć i pouzdaj se da ćeš jednog dana vidjeti koliko si primio.

Izvor: trazitelj-smisla.blogspot.hr