Nošenje svečane odjeće u posebnim prigodama uobičajena je praksa, ali u nekim prigodama sama odjeća nosi svoje vlastite tradicije i simbolizam. Primanje prve svete pričesti jedna je takva posebna prigoda. Uobičajeno je vidjeti one koji primaju prvu svetu pričest odjevene u odjeću veoma sličnu vjenčanicama i svečanim odijelima. To se isprva može činiti neobičnim, ali brak i simbolizam toga sakramenta zapravo jesu ono na što se tom odjećom želi asocirati. Primatelji toga sakramenta simbolički stupaju u brak s Bogom. O tome braku s Bogom govori se kroz cijelo Sveto pismo. Naučimo nešto iz nekoliko tih odlomaka i otkrijmo iz njih više o sakramentu svete pričesti.

Knjiga Postanka i Otkrivenje

Zar nas kao djecu nisu učili da svoje pisane radove započinjemo uvodom u kojemu se čitatelju kaže što je glavna tema, i da zatim u zaključku sažmemo temu o kojoj smo upravo pisali? Upravo to nalazimo u Bibliji. U knjizi Postanka doznajemo o Adamu i Evi, koji su vjenčani uz riječi: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!” (Post 2,23). Na kraju knjige Otkrivenja vidimo viziju nebeske gozbe, no ne bilo koje gozbe – radi se o svadbenoj gozbi Jaganjčevoj (Otk 19). 

U cijeloj se Bibliji radi o braku, budući da se u njoj govori o tome kako Bog nakon pada prvih ljudi vraća čovječanstvo u zajedništvo sa sobom, i stvara odnos samodarivanja, pun ljubavi i vjernosti, koji veoma nalikuje na brak. Zapravo, konzumirajući Krista, primatelj i Krist postaju jedno tijelo. Sveta Pričest jest duhovni brak, i zato nosimo odjeću kao na vjenčanju.

Ovdje je važno upamtiti da ne koristimo simbolizam braka kako bismo opisali svoj odnos s Bogom zato što ono što činimo s Bogom nalikuje onome što činimo jedno s drugim kada se mi kao ljudi vjenčamo – nego je obratno. Naš brak treba nalikovati Božjoj ljubavi prema čovječanstvu, točnije, prema Crkvi. Ako želite čitati o ovome i moliti promišljajući, ovom se temom naročito bavi sveti Pavao u poslanici Efežanima. Stvar je u tome da je na prvome mjestu duhovni brak, a naš tjelesni, zemaljski brak samo je sjena toga dara punine Božje. Dakle, u jednome smislu, na Prvoj svetoj pričesti odijevamo se kao na vjenčanju zato što se nadamo svojemu supružniku utjeloviti puninu Kristova dara ljubavi. Odjeća koju nosimo na Prvoj svetoj pričesti nije oponašanje, nego primjer.

Pogledajmo jedan odlomak iz Staroga zavjeta. U mnogima od njih na neki se način spominje brak, ali mi ćemo se usredotočiti na jedan odlomak iz Knjige Izaijine:

„Neće te više zvati Ostavljenom
ni zemlju tvoju Opustošenom,
nego će te zvati Moja milina,
a zemlju tvoju Udana,
jer ti si milje Jahvino
i zemlja će tvoja imat’ supruga.
Kao što se mladić ženi djevicom,
tvoj će se graditelj tobom oženiti;
i kao što se ženik raduje nevjesti,
tvoj će se Bog tebi radovati.”

(Iz 62,4-5)

U ovome odlomku Duh Svetu preko proroka Izaije proriče o otkupljenju Izraela, i to čini koristeći se bračnom terminologijom. Isus je zaručnik, a Crkva – novi Izrael – jest njegova zaručnica. To proročanstvo vidimo eksplicitno potvrđenim u Ivanovu evanđelju 3,29, gdje Ivan Krstitelj kaže:

„Tko ima zaručnicu, zaručnik je.
A prijatelj zaručnikov
koji stoji uza nj i sluša ga,
klikće od radosti na glas zaručnikov.
Ta se moja radost upravo ispunila.”

Ivan Krstitelj prepoznao je Isusa kao obećanoga zaručnika.

Kakve to veze ima s prvom svetom pričesti?

Kada Krist dođe i vjenča se sa svojom zaručnicom, Crkvom, s nama, to promijeni naš odnos s njime. Mi u krštenju postajemo djecom Božjom. Od djeteta se u okviru odnosa ne očekuje ništa. Malo dijete ne djeluje s ljubavlju, ono je posve usredotočeno na sebe. Ono što dijete čini ili ne čini nije bitno za njegov identitet kao djeteta svojih roditelja. Kako dijete sazrijeva, ono razvija sposobnost izabirati, i kako kao osoba postaje razvojno sposobnim izabirati, ono postaje sposobnim voljeti. Ljubav je slobodan dar, i kao takav mora biti slobodno izabran. Rimokatolička Crkva za prvu svetu Pričest čeka do sedme godine, kada dijete počinje biti sposobnim izabirati, a tako i ljubiti. Brak zahtijeva odabir s ljubavlju. Odnos se promijenio. Očito je da je za razvoj i rast u ljubavi potreban čitav život, a mi se u tome ne usavršimo dok ne dođemo u raj, ali prva sveta pričest obilježava značajan korak na tome putu. Radi se o odabiru da uđemo u odnos pun ljubavi s Kristom, da Ga slijedimo i nasljedujemo, baš kao što čovjek želi na dan svojega vjenčanja biti s ljubljenom osobom.

Euharistija i sveta misa

Pogledajmo još jedan primjer iz Novoga zavjeta u kojemu su povezani ideja braka, Euharistija, i sama sveta misa. U četvrtome poglavlju Ivanova evanđelja Isus kod jednoga zdenca susreće jednu Samarijanku. Na duhovnoj je razini ovaj odlomak o tome kako Krist vraća narod Samarije u odnos sa sobom, kao u duhovnome braku. Mnogo pojedinosti ukazuje na to, ali radi kratkoće istaknut ću samo jednu. Svakoga puta kada ste u Svetome pismu kod nekoga zdenca, tu se radi o braku. Židov u prvome stoljeću bi onoga trenutka kada pročita da je Isus tu ženu susreo kod zdenca očekivao da će se netko vjenčati. U ovome slučaju Isus i žena vode raspravu koja izravno dovede do pitanjâ bogoštovlja, a koja završava time da se žena vraća u grad i ostatak zajednice dovodi ka Kristu.

Žena kod zdenca ne zadržava Krista za sebe. Ona dijeli vijest o svojemu susretu, a to ljude potiče na obraćenje. Baš kao što tjelesni brak dovodi do stvaranja tjelesne djece, duhovni brak dovodi do stvaranja novih duša, zaljubljenih u Krista. Previše je očekivati da sedmogodišnje dijete dovede mnoštvo obraćenika u Crkvu, ali to ima veze sa svetom misom. Sami naziv „misa” dolazi od latinske rečenice, kada svećenik kaže „Ite, missa est”. To prevodimo kao „Idite, poslani ste” (Crkva, i vi). Nakon što primimo prvu svetu pričest, poslani smo dijeliti Radosnu vijest sa svijetom, baš kao što je žena pošla natrag u grad i pripovjedila drugima o svojemu susretu.

Ovi primjeri nisu jedini. Sržne stvarnosti Euharistije i svete ženidbe povezane su u vječnoj ljubavi Božjoj. S ove strane raja ne možemo biti bliže Bogu nego što smo u Euharistiji. Brak treba biti slika te ljubavi između supružnika, i zato kada se vjenčavamo nosimo odjeću sličnu onoj s Prve svete pričesti. Iznimno je prikladno da se ljudi za svoju prvu svetu pričest odijevaju u odjeću sličnu onoj za vjenčanje, i to je svima nama odličan podsjetnik na ono što se događa kada mi sami primamo svetu pričest.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.