Ponekad vidiš čovjeka koji u svom vjerskom životu otkriva raspoloženja koja ga uzdižu prema Bogu. Ali nema vlasti nad svojim tijelom i nije podčinio svoju volju i svoju sklonost i njegov pogled se ne blista u unutarnjoj dobroti, čistoći i poniznosti, osobito ne u svetoj ljubavi, jednom riječju: on nije svoju dušu usmjerio jedino na Boga.

Vjeruj mi: raspoloženja toga čovjeka su u sebi neistinita, ona su mu velika opasnost. Sile ga na divljenje, ali iz njih ne proizlazi dah koji čisti i posvećuje. Kaži mi, koje vrijednosti bi mogla duša iz toga crpsti kako bi bila oduševljena u Bogu ako čovjek u svom svakodnevnom životu ide za svojim nagnućima koja potječu iz dubine? Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh – bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.