TEMELJI DUHOVNOG ŽIVOTA

Crkvene pobožnosti – uže kojima Bog privlači ljude

Pobožnosti potiču na molitvu i podižu život molitve na način koji nas podsjeća na riječ proroka Hošee: “Užima za ljude privlačio sam ih” (11,4). Po pobožnosti, naime, dragi Bog ulazi na naša vrata a izlazi na svoja.

Biblija

Foto: Shutterstock.com

Za život u molitvi vrlo je važno obavljanje crkvenih pobožnosti.

Sve te pobožnosti jesu bogoštovni čini i u svojoj su biti molitva i bogoslužje. Predmet crkvenih pobožnosti uvijek je uzet iz vjere ili je naj­uže povezan s vjerom. Po tome crkvene pobožnosti nisu nikakve novotarije. Novo je samo to da u različito doba pro­cvate sad ovaj a sad onaj cvijet na starome životnome stablu vjere na koji kao da je iznenada pala sunčana zraka. Taj cvijet obično više privuče pažnju vjernika, postaje na­ročito mio mnogim dušama te mu se dive i ljube ga. Kad Crkva odobri to štovanje, ono pre­lazi u javno bogoštovlje. Stvar je stara, a svjetlo je novo. Svime time upravlja Duh Sveti čije se božansko djelovanje sastoji u tome da u Crkvu uvede svaku istinu i da joj novom pobožnošću prema potrebi vremena otvori nova vrela utjehe i pomoći. Na taj način Bog upravlja životno djelovanje svete Crkve prema ciljevima koje joj Božja pro­vidnost postavlja u tijeku stoljećâ.

Pobožnost se najprije i najprirodnije očituje u molitvi. Pobožnost spada u okvir vjere a molitva je prvi način ispovijedanja vjere. Vjernicima su crkvene pobožnosti velik poticaj na molitvu; ako slijede taj poziv, uvode pobožnost u svagdanji život. Nova po­božnost opet postaje jakim sredstvom da se još više moli. Pregledajmo ko­liko je bogatstvo samo u duhu svetoj Crkvi donijela po­božnost u obredima, molitvama i svetkovi­nama. Kad bismo iz života svete Crkve htjeli odstraniti sve pobožnosti, osim svete mise i pri­česti, kao raznovrsno štovanje Blažene Djevice Ma­rije i svetaca s njihovim prekrasnim obred­nikom, svečanostima, molitvama i vjerskim običajima, kolika bi to bila šteta i umanje­nje života molitve! Kako bi pusta i siromašna bila naša crkvena godina, kako bi prazne postale naše crkve bez tako raznoli­ka nakita i ukrasa! Crkvene pobožnosti pre­krivaju plodne poljane svete Crkve uvijek no­vim i svježim cvjetnim sagom molitve i po­božnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Molitvom dobivamo i sve milosti moli­tve. Nove pobožnosti uvećavaju molitve; po njima rastu i milosti koje se nalaze u otaj­stvima vjere te ih u obilnoj mjeri i u jačim mlazovima dovode u Crkvu. Blagoslov bilo koje pučke pobožnosti može obnoviti cijelo jedno razdoblje i učiniti ga svježim i plodo­nosnim. S pravom se kaže da Bog po svecima, po redovima i po velikim crkvenim pobožnostima nepresta­no obnavlja lice zemlje.

Pobožnosti potiču na molitvu i podižu život molitve na način koji nas podsjeća na riječ proroka Hošee: “Užima za ljude privlačio sam ih” (11,4). Po pobožnosti, naime, dragi Bog ulazi na naša vrata a izlazi na svoja. Bog se u crkvenim pobožnostima prilagođava karakteru, duhu i osobinama svakoga pojedinca i jednoga cijeloga vremena. A tih osobina ima toliko koliko ljudi i vremenâ. Zbog toga Duh Sveti po­diže toliko mnogo novih i razno­vrsnih pobožnosti; prosvjetljuje i vodi svetu Crkvu u tome svetu djelovanju da riznicu istine i znanja, koju joj je kao miraz ostavio njezin božanski Zaručnik, otkrije prema potrebi i sposobnosti svoje djece te da time još više pokaže čar svoje ljepote, raznovrsnost i privlačnost. Tako uz stare i od­ređene oblike bogoslužja nastaju uvijek novi oblici koji ublažavaju ozbiljnost, strogost i ukoče­nost starih obreda te se prilagođavaju ukusu i svojstvenosti svakoga pojedinca. Crkvene su pobožnosti slične velikoj i prekrasnoj gozbi kralja Ahasvera (Est l,3). Čovjek u pobožnostima nalazi nešto što ga privlači i što mu odgovara, pa mu se na taj način milost molitve pruža u obliku koji mu je ugodan i koji mu se sviđa. Bog i Crkva upravo nas sli­jede u pobožnostima, prilagođavaju se našemu ukusu i našemu duhovnome sladokustvu, samo da nas predobiju za molitvu, za to veliko sredstvo milosti. Tko se može usprotiviti Bogu ako Bog primi na se naš oblik? Tako se može reći da nas dragi Bog želi u neku ruku oduševiti za molitvu po crkvenim pobožnostima. Kamo sreće da uspije! On u tome ionako nema nikakve koristi za sebe, ali bi nas htio predobiti za molitvu a po njoj za sve što je dobro, za savršenstvo, za nebo!

Gornji tekst je izvadak iz knjige Moritza Menschlera “Tri temelja duhovnog života”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. lipnja 2016.

Možda vam se svidi