Želiš se pomiriti s Bogom? Razmisli u sebi kako se moraš ponašati da te Bog sa sobom pomiri. Promotri što se čita u psalmu: «Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu ti je ne bi primio» (Ps 50,18). Hoćeš li dakle ostati bez žrtve? Zar nećeš ništa prinijeti, nećeš udobrostiviti Boga nikakvim prinosom? Što si rekao? «Ne mile ti se žrtve i paljenice ne primaš».

Idi naprijed, slušaj i ponavljaj: «Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože nećeš prezreti» (Ps 50,19).

Odbacivši stvari koje si prinosio, našao si što ćeš prinijeti. Kod drevnih otaca prikazivao si žrtve stada koje su se zvale prinosi; «Žrtve ti se nemile, paljenice ne primaš». Nemoj dakle više izabirati ove stvari. Tvoj ti narod govori: «Što ću žrtvovati, ako ne žrtvujem ono što sam žrtvovao?» Uvijek je naime isti narod: jedni umiru, drugi se rađaju, ali narod je uvijek isti. Promijenili su se znaci, ne i vjera. Promijenili su se znaci koji su označavali nešto drugo, a ne i to što su označavali.

Umjesto Krista, ovan, umjesto Krista jagnje, govedo, jarac: sve je međutim označavalo Krista. Ovan jer predvodi stado; to je onaj koji je nađen u grmu kada je ocu Abrahamu naređeno da ne žrtvuje sina, ali da ipak ne ode ne prinijevši žrtvu. Izak je bio slika Krista i ovan je bio slika Krista. Izak je za se nosio drva, Krist je vukao vlastiti križ; ovan je zauzeo Izakovo mjesto, ali Krist sebe nije zamijenio; u Izaku i u ovnu označen je Krist.

Ovan se rogovima bio zapleo u grm; pitaj Židove kao su okrunili Gospodina. Jaganjac je: «Evo jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!» (Iv 1,29). Bik je: promotri rogove križa. Jarac je po sličnosti s čovjekom grešnikom. Sve su ove stvari sjena, «prije nego dan izdahne i sjene se spuste» (Pj 2,17).

Dakle drevni u oci vjerovali u samoga Krista Gospodina, ne samo ukoliko je Riječ, nego ukoliko «jedan je sami posrednik između Boga i ljudi, čovjek-Krist Isus» (1 Tim 2,5).; istu su vjeru nama prenijeli propovijedanjem i proroštvima. I Apostol veli: «A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim» (2 Kor 4,13).

Kad je dakle sveti David rekao: «Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu ti je ne bi primio», Bogu su se prikazivale one žrtve koje se danas više ne prinose. Zato kad je pjevao prorokovao je: prezirao je tadašnje žrtve, predviđajući buduće. Paljenice, kaže, ti ne primaš. No, budući da ne primaš paljenice, zar ćeš ostati bez prinosa? Nipošto!

«Žrtva Bogu duh je raskajan; srce raskajano i ponizno Bože nećeš prezreti» (Ps 50,19).

Imaš što prinijeti. Ne traži stado, ne pripremaj brodove i ne odlazi u daleke zemlje odakle ćeš donijeti miomirise. U svom srcu traži ono što je Bogu ugodno. Srce je ono što moraš žrtvovati. Čega se bojiš? Da će raskajano propasti? Ovdje nalaziš: «Srce čisto stvori mi Bože» (Ps 50,12). Da bi bilo stvoreno čisto srce, neka se slomi ono nečisto.

Iz “Govora o Starom zavjetu” svetog Augustina, biskupa