Sveta Koleta bila je mističarka, klarisa i obnoviteljica Reda. Živjela je u 14. stoljeću, kada je Franjevački red, osnovan stotinjak godina prije, još bio mlad.

No, u to vrijeme klarise su izgubile prvotni ideal svete Klare, koja je čitav svoj život ustrajno tražila od pape dozvolu da njezine redovnice žive potpuno siromaštvo.

Do 14. stoljeća klarise su znatno ublažile svoja pravila pod papom Urbanom IV., te su bile poznate kao „urbanistkinje“, a ne klarise, piše Aleteia. Nisu živjeli životom siromaštva i molitve kako su izvorno bili utemeljeni.

Iako je prvotno željela živjeti kao pustinjakinja, za što je i dobila dozvolu Crkve, brzo je napustila takav način života. Razlog tome bile su vizije u kojima joj se ukazivao sveti Franjo moleći ju da obnovi klarise.

Usponi i padovi

Mnogi su se protivili njezinim nastojanjima da reformira način života klarisâ i podsjeti ih na izvornu karizmu svetog Franje i svete Klare. Sveta Koleta zbog toga se čak pitala treba li red raspustiti umjesto pokušati obnoviti ga.

Međutim, obratila se lokalnom vođi Crkve u Francuskoj, Benediktu XIII., odnosno Pedru de Luni. On je tehnički bio „anti-papa“, ali je još uvijek s autoritetom vladao lokalnom Crkvom, a Koleta ga je u dobroj vjeri smatrala papom.

On joj je, napisavši četiri bule, dao dozvolu da osniva nove samostane, reformira postojeće, ali i da u svoje samostane prima i redovnice iz drugih redovničkih kuća kao i pobožne žene iz redova franjevačkih trećoredica.

U početku joj nije bilo lako ispunjavati taj zadatak. Trebalo joj je više godina da bi, nakon uzaludnih pokušaja, osnovala prvi samostan. No, to nije bio jedini samostan kojega je obnovila – do kraja života obnovila ih je 17.

I danas po cijelome svijetu djeluje stotine samostana klarisâ koji slijede reformu svete Kolete

Iz duhovne oporuke svete Kolete

„Nemojte cijeniti svoje mišljenje više nego mišljenje svojih poglavara: prava je mudrost podložna Isusu i njegovoj slatkoj Majci Djevici; tko je pravo poslušan, ono što čini, čisto radi Boga čini i nadasve ima pred očima pravu poslušnost, i to s tolikom smjernošću kao da je prima iz ustiju samog Isusa. To tim više što nalog poprima ljudski oblik, a pred Bogom ponizna je poslušnost dragocjenija, jer neposlušnost rađa zlo. Jedna molitva poslušne osobe više vrijedi nego sto tisuća molitava neposlušne; ako poslušamo Boga, i on će uslišati nas.“ (izvor: Vijeće franjevačkih zajednica)