Vjerojatno se i vama dogodilo da ste čitajući dobru duhovnu knjigu ili životopis nekog sveca pomislili kako sve pročitano treba oponašati: od strogih pokora do svakodnevnog provođenja brojnih sati u crkvi.

To nas ponekada može blokirati i dovesti do uvjerenja da svetost nije nešto za nas.

Časni sluga Božji Augustine Baker, benediktinac koji je živio u 17. stoljeću, bio je svjestan ove opasnosti te je svojoj duhovnoj djeci dao dobre savjete što izbjegavati kod čitanja duhovne literature, navela je Aleteia.

Ti savjeti mogu nam pomoći da duhovne knjige čitamo uvažavajući da svaka osoba ima svoj jedinstveni put do svetosti i da ono što odgovara nekom svecu ili blaženiku neće nužno odgovarati nama.

Tako u svojoj knjizi Holy Wisdom (Sveta mudrost) Baker piše: „Neka [čitatelj] ne brza s primjenom [savjeta iz duhovnog štiva] po vlastitom prirodnom rasuđivanju ili sklonosti, već neka promatra vlastiti duh, put i unutarnje vodstvo od Boga i u skladu s tim ih koristi; inače, umjesto dobrobiti, mogu se dogoditi takve neugodnosti da bi bilo bolje da nikada nije ni čitao.“

Primjerice, neki svetac je možda podnio velika tjelesna mrtvljenja koja su mu pomogla približiti se Bogu, ali ako ih mi podnesemo to će našoj duši učiniti više štete nego koristi.

Baker iznosi ovaj savjet, pišući: “Od svih pogrešaka najveća je i najopasnija indiskretno oponašanje primjera i praksi svetaca u posebnim izvanrednim tjelesnim mrtvljenjima, koja su oni dobrovoljno (ali po posebnom Božjem vodstvu) preuzeli, [kao što su] napori, postovi, bdjenja, stege, itd.”

Svakako se možemo inspirirati životima svetaca, ali njihove živote trebamo “prevesti” u svoje uz Božju pomoć i pouzdanog duhovnog voditelja. Bog možda želi da živimo na sličan način, ali ne na potpuno isti način.

„Dobrobit koju bismo trebali i lako možemo izvući iz čitanja takvih izvanrednih praksi drugih jest divljenje Božjim putovima u ponašanju njegovih svetaca”, navodi Baker, ali ne trebamo ih slijepo oponašati “sve dok ne dobijemo dopuštenje i odobrenje razboritog duhovnika.“