“Marija je savršena moliteljica (orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji šalje svojega Sina da spasi sve ljude. (…) Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi.”1 Tako se često žalimo da ne znamo moliti, tako nam je teško ustrajati u molitvi! Okrenimo se prema Mariji, savršenoj moliteljici, da nas ona nauči moliti.

Marija nas podsjeća na važnost svakodnevne molitve. “Molite li, djeco moja?” upitala je Mélanie i Maximina, vidioce iz La Salette. “Ne baš, Gospođo”, odgovorila su djeca. “O, djeco moja, treba moliti navečer i ujutro. Ako ne možete više, izmolite barem Očenaš i Zdravomariju, ali kad imate vremena i kad možete više, treba više moliti.” Jedan Očenaš i jednu Zdravomariju, tko nema vremena za to? Jedan vojnik iz Prvoga svjetskog rata pričao je svojoj ženi da nijednog jutra nije propustio na koljenima izmoliti jedan Očenaš i jednu Zdravomariju. Budući da se čudila kako je našao vremena za to, pa čak i usred bitke, odgovorio je: “I u najvećoj žurbi čovjek nađe vremena da obuje čizme!”2 

Marija nam pokazuje da je molitva jednostavna. Mi sami otežavamo stvari kad molitvu zamišljamo poput utrke s preponama za koju su nam potrebne složene spoznaje, duboko poznavanje Boga ili velika svetost. U biti je sasvim obrnuto! Molitva dolazi na prvo mjesto; moleći ćemo naučiti moliti, poznavati Boga i živjeti od njegove svetosti. Kad se ukazuje, u Lourdesu, Fatimi, rue du Bac ili drugdje, Marija uvijek traži sasvim jednostavne stvari. Bernardici pokazuje kako se dobro prekrižiti, a svetu Katarinu Labouré uči kako zazivati: “Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!”

Marija nas poziva da molimo i da se ne umorimo. Za to nam daje vrlo jednostavno sredstvo koje je doista svima dostupno: krunicu. Kako moliti krunicu? “Ima nebrojeno mnogo načina”, objašnjava jedan propovjednik. “Odaberite onaj koji vama odgovara. Krunica može biti meditativna molitva ili molitva klanjanja uz otajstva Isusova života. Pozornost se može obratiti samo na slatko ime Marije i Isusa, može se pri svakoj Zdravomariji moliti za određene osobe koje smo susreli tijekom dana. Tu molitvu može se i ponavljati monotono, kao neku glazbu u pozadini. Tako će malo-pomalo radosna vijest utjelovljenja ući u naše srce. Evanđeoske riječi urezuju se u nas. Krunica nam pomaže stajati u Božjoj prisutnosti, a to je i cilj molitve.”

Marija nam pomaže moliti i u noći vjere. Marija je “ona koja je vjerovala”. Marija je imala potpuno povjerenje u Boga, čvrsto, čak i kad je sve ukazivalo na suprotno. Djeca katkad misle da je Mariji bilo lakše nego nama, jer je uza se imala Isusa, jer je stalno s njim živjela, barem prvih trideset godina njegova života. Pa ipak, samo po vjeri mogla je u tom “običnom” djetetu prepoznati Sina Božjega. Marija je bila poput nas: Boga je vidjela samo očima vjere.

Marija nas uči moliti ponizno. Njezino je Veliča molitva poniznih koji se dive Božjem daru. Poniznost ne znači stalno se kajati, nego primati sve iz Božjih ruku. “Usudite se zahvaljivati za čudesa koja Bog želi učiniti u vama”, rekao je jedan svećenik jednomu svojem penitentu. Naučimo djecu ispitati savjest i moliti za oproštenje, ali naučimo ih i prepoznavati velika djela koja Gospodin čini u njima i oko njih.

“Prema Mariji bismo se trebali ponašati kao prava djeca prema najboljoj od svih majki. Činimo poput nje. Dopustimo joj da nas odgaja, oblikuje, vodi.”3 Poput djeteta koje dopušta svojoj majci da ga vodi, stavimo svoju ruku u ruku Bezgrješne: ona će nas voditi putovima molitve.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christine Ponsard “Vjera u obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Footnotes

  1. Katekizam Katoličke Crkve, 2679.
  2. S. Jeanne d’Arc, Un cœur qui écoute, éditions Desclee de Brouwer, Paris 1993.
  3. Dom Jean Roy, »Homélie pour une Profession«, 8. rujna 1973., Contempler Marie, éditions du Cèdre, 1980.