Treba li se bojati demona, okultnog, uroka…? Evo što o tome misli sveta Mala Terezija, mnogima omiljena svetica i crkvena naučiteljica.

Sveta Mala Terezija cijeli se život sjećala jednog sna kojega je sanjala kada joj je bilo samo četiri godine. Ovako ga je, u svom jednostavnom stilu, opisala u svojoj autobiografiji „Povijest jedne duše“:

„Jedne noći sanjala sam da sam izašla da se sama prošećem po vrtu. Stigavši do stubama kojima se trebalo uspeti da se dođe u vrt, zaustavila sam se od užasa. Preda mnom, pokraj sjenice, nalazila se bačva s vapnom, i na toj su bačvi dva ružna mala vražića plesala neobičnom brzinom usprkos teškim okovima što su ih imali na nogama.

Najednom baciše na mene svoje plamene oči, zatim se u isti čas, očito više prestrašeni nego ja, survaše u bačvu, a onda se sakriše u praonicu koja se nalazila nasuprot meni. Videći kako su se prestrašili, htjela sam znati što će učiniti, te se približim prozoru. Ubogi su vražići bili tamo, skakali po stolovima, ne znajući kako da umaknu mome pogledu. Katkada bi se približili k prozoru, nemirno gledajući jesam li sam još tamo, i vidjevši me još uvijek počeli bi iznova trčati kao očajnici.“

Iz toga je sna ona izvukla sljedeću poruku:

„Bez sumnje, u tom snu nema ništa neobično, ali ja mislim da je dragi Bog dopustio da ga se sjetim, kako bi mi dokazao da se duša u stanju milosti ne treba bojati zlih duhova, koji su kukavice, spremni na bijeg pred pogledom djeteta…“

Uistinu, strah od okultnog često nas zna paralizirati pa kao da zaboravimo da je Bog jači i veći od svega što postoji, pa tako i od sila zla. Kao što kaže mnogima najdraži psalam, psalam 23: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“