Život sv. Male Terezije nije uvijek bio lagan. Premda je upoznala ljubav prijatelja i obitelji, nerijetko je znala osjećati usamljenost te se borila s depresijom, piše katolički portal Aleteia.

Ti osjećaji pojavljivali su tijekom njezinog odrastanja, ali i dok je živjela u samostanu.

Kako piše u svojoj autobiografiji Povijest jedne duše, kao dijete bila je sramežljiva i nije imala puno prijatelja, zbog čega je Isusa smatrala jedinim pravim prijateljem.

“Prva učiteljima me nije htjela odbiti, ali mi je postavila kao uvjet da dva dana u tjednu dolazim popodne u opatiju, da pokažem jesam li dostojna da budem primljena. Mjesto da me obraduje, to me je dopuštenje stajalo vrlo velike muke. Ja nisam poput drugih starih učenica imala učiteljicu prijateljicu s kojom bih mogla provesti po više sati. Tako sam se zadovoljila da pozdravim učiteljicu, zatim sam radila u tišini sve do kraja ručnog rada. Nitko nije obraćao pažnju na mene. Tada bih se uspela na galeriju kapelice i ostala pred Presvetim Sakramentom dok nije tata došao po mene. To je bila moja jedina utjeha: nije li Isus bio moj jedini prijatelj?”

U tim trenucima osamljenosti Mala Terezija prisjetila bi se stiha iz pjesme koju je naučila od oca.

Tako piše: “Katkada sam se osjećala sama, vrlo sama. Kao u dane svoga zavodskog života, kad sam se tužna i žalosna šetala po velikom dvorištu, ponavljala sam ove riječi koje su uvijek vraćale mir i jakost u moje srce: ‘Svijet je tvoja lađa, a ne tvoj dom.'”

Zanimljivo, dodaje Aleteia, svetica je zapravo pogrešno citirala pjesmu Alphonsea de Lamartinea “Razmatranje”, u kojem stih glasi: “Vrijeme je tvoja lađa, a ne tvoj dom.”

Unatoč tome, pogrešno citirani stih pružao joj je veliku utjehu.

“I sada još, usprkos godinama, koje brišu tolike dojmove djetinje pobožnosti, očarava moju dušu slika lađe i pomaže joj podnositi progonstvo… Kad mislim na sve to, duša mi roni u neizmjernost, i čini mi se kao da se već dodirujem vječne obale… Čini mi se da me Isus grli… I kao da vidim Nebesku Majku gdje mi dolazi u susret s tatom… mamom… i sa četiri anđelka… Mislim da napokon uživam zauvijek pravi, vječni život u obitelji…”