Kada govorimo o svetom Ivanu Pavlu II., često se prisjećamo njegovog pontifikata, brojnih pohoda zemljama diljem svijeta, snage riječi i duboke vjere koja je promijenila svijet. No, iza te veličine stoji dječak iz malog poljskog grada Wadowice — dječak po imenu Karol Wojtyła, čije je djetinjstvo bilo i radosno i bolno, ali duboko prožeto vjerom. Upravo u tim ranim godinama svetog pape kriju se dragocjene pouke i za nas danas.

1. Ljubav i vjera u obitelji – temelj svetosti

Karol je odrastao u skromnoj, ali pobožnoj obitelji. Njegova majka Emilija preminula je kad je imao devet godina, a starijeg brata Edmunda izgubio je nekoliko godina kasnije. Ostao je sam s ocem, tihim i pobožnim čovjekom koji je svako jutro molio pred slikom Blažene Djevice Marije. Mali Karol naučio je u svojem domu svjedočio kako se vjera živi, a ne samo kako se govori.

To je prva lekcija: djeca ne trebaju savršene roditelje, nego one koji vjeru žive u svakodnevici: u tišini, u molitvi, u povjerenju Bogu usred boli.

2. Snaga radosti i igre

Unatoč gubicima, Karol je bio dječak vedra duha. Volio je nogomet, kazalište i planine. U njemu nije bilo gorčine, nego iskrena radost koja je kasnije postala njegov zaštitni znak.

Druga lekcija glasi: radost nije bijeg od stvarnosti, nego svjedočanstvo vjere. Tko zna biti dijete u srcu, zna i vjerovati s povjerenjem.

3. Učenje kroz patnju

Smrt majke, brata i kasnije oca oblikovala je Karolovu dušu. Učio je da ljubav ne prestaje smrću, da je patnja škola srca. Kada je ostao sam, nije zatvorio srce, nego ga još više otvorio Bogu.

Treća lekcija iz djetinjstva Ivana Pavla II.: patnja nas ne mora slomiti, nego nas može preobraziti, ali samo ako je predamo Onome koji je sve trpio iz ljubavi.

4. Otvorenost prema kulturi i ljudima

Karol je bio znatiželjan, volio je učiti, čitati i upoznavati ljude. Iako je živio u teškom vremenu, nikada nije dopustio da mu svijet postane neprijatelj. Pronalazio je ljepotu u umjetnosti, jeziku, prirodi.

Četvrta lekcija glasi: kršćanin nije pozvan bježati od svijeta, nego ga prožimati svjetlom vjere.

5. Dijete koje je već tada znalo kome pripada

Još kao dječak, Karol je često molio krunicu i svakodnevno išao na misu. Njegova povezanost s Marijom bila je duboka i jednostavna — baš poput djeteta koje zna da ga Majka uvijek čeka. Kasnije će njegovo geslo „Totus Tuus“ postati izraz te dječje predanosti.

Peta lekcija: tko se već u djetinjstvu nauči oslanjati na Boga, nikada neće biti osamljen.