Odvaljen je kamen s tvojih očiju.

Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan:

svijet prepun ljepote i sreće,

svijet koje tvoje oči mogu i ukrasiti i oplemeniti.

A nad tobom uvijek bdije pogled pun ljubavi.

Odvaljen je kamen s tvojih ruku.

Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane:

da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti,

i da ne pitaš koliko ih se trudi uz tebe, jer nikada nisi sam.

Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet.

Odvaljen je kamen s tvojega srca.

Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno:

da se ljubav prelijeva preko njega,

da ne pristane ni na kakve zapreke.

Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati.

Odvaljen je kamen s tvoje nade.

Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini:

da onima koji dolaze, djeci svojoj,

ovaj svijet sačuvaš i predaš s povjerenjem

da bezazlenost može biti jedra i nakon mnogih rana.

Jer svemu što postoji ljubav postojano dariva dah.

Odvaljen je kamen s tvojega hoda.

Do tebe je da ideš neumorno:

da ne dopustiš da tvoj korak išta smete

i da ti svaki korak bude čovječan,

da uvijek ideš u susret.

Na svim tvojim putovima netko raskriljenih ruku hiti k tebi.

Odvaljen je kamen s tvojih blizina.

Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen:

da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi

i da s nježnošću pristupaš svakom biću.

Jer netko tko ne može bez tebe,

nadohvat ti je ruku, nadohvat duše.

Odvaljen je kamen s tvoga vremena.

Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo:

da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana,

sućut u posudu svakoga susreta.

Jer postoji netko u kome živiš novim životom

i sve što jesi prebiva u njegovu uskrsnuću.

Stjepan Lice