Kršćanske vrline umjerenosti i pokajanja od davnih su se vremena navodile kao primarne motivacije za prakticiranje posta. To su glavni lijekovi za ljudsku sklonost k rasipanju i nemarnosti. Na svojoj najosnovnijoj razini redovito prakticiranje posta služi kao podsjetnik u našemu rastresenom načinu života da pazimo na ono što jedemo. Ali post također može biti svakodnevna prilika za vršenje vrline umjerenosti.

Umjerenost, zajedno s razboritošću, pravednošću i jakošću, od davnina se nazivala jednom od “kardinalnih” ili “stožernih” vrlina koje određuju osobu i omogućuju nam živjeti potpunim i sretnim životom. Biti umjeren znači daleko više nego biti skroman u svojim navikama. Skromnost u smislu “ograničavanja obroka” samo je mali dio vrline umjerenosti. Osoba koja je umjerena živi životom u kojemu se svi vidovi bića održavaju u jedinstvu i ravnoteži, životom koji je dobro uređen u svakom pogledu. Prema riječima Josefa Piepera iz njegova klasičnog djela Četiri kardinalne vrline: “umjerenost stvara protutežu našemu prirodnom nagonu za samoodržanjem i našoj sebičnosti. Ona nam daje disciplinu koja nam je potrebna za postizanje spokojstva jedne dobro uređene egzistencije.” 1 

Post je jedan način na koji se može postati umjerenom osobom. Tako je post za svetoga Tomu Akvinskog dio naravnoga zakona, a ne samo kršćanska etika, zato što svatko mora nastojati postati slobodnim moralnim djelateljem u temeljnom ovladavanju samim sobom. 2 Umjerenost nipošto nije jednaka kršćanskoj ljubavi, no umjerenost u formi posta može otvoriti put i osigurati priliku za božansku ljubav koja će preobraziti naša srca.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Charlesa M. Murphyja “Duhovnost posta”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Josef Pieper, The Four Cardinal Virtues (Notre Dame: University of Notre Dame Press, 1967), 146–147.
  2. Isto, 182.