Koliki je čekaju? Koliki o njoj govore? Koliko se šampanjca istoči u njezinu slavu? I kad se oči zaiskre od šampanjca, od vina, od plesnog ritma, počet će govoriti – njoj, novoj godini, u čast! Njoj u čast? Ne, već od straha pred njom! Od straha pred nizom od 365 dana koji tko zna što u svome krilu nose.

Razočaranja? Bol? Trpljenje? Bolesti? Smrt? Tko zna?

Ali malo tko računa na veselje, vedrinu, oslobođenje, mir.

Jer kao da je svaka godina teža! Mutnija! Kompliciranija!

Jedni će tu novu godinu nazivati sfingom s čijega se lica ne može ništa pročitati? Ili fatumom pred kojim se ne možemo sakriti? Ili podmuklom sablasti koje se ne možemo otresti!

I u obraze ožarene šampanjcem uvlačit će se tuga. U očima koje se iskre od alkohola žarit će se besmisao života. U plesni ritam ući će maglovitost i sumornost. I umjesto veselja zavladat će strava, strava pred njom, pred godinom koja je eto već tu! Možda se ta strava neće vidjeti na obrazima, na licu, ali će to jače kljuvati i razdirati srca.

A kako dočekujemo tu novu godinu mi? Mi koji vjerujemo!

O, i nama je godina nepoznanica kao i svaka do sada! Ni mi ne vidimo što ona krije u svome plastu!

Ali ona za nas ipak nije ni avet, ni sablast, ni sfinga, ni fatum. Ona je slijed vremena koji dolazi iz Božje ruke i što nam ona može donijeti što bi bilo bez Božje volje?

Eto, već u prvi dan te nove godine Crkva nam govori: “Dijete nam se rodilo i Sin nam je darovan.”

To je onaj kojega liturgija zove Anđelom velikoga savjeta, jer na svojim ramenima nosi znak svoje vlasti.

Onaj, o kome veli sveti Pavao da se milost Boga našega Spasitelja objavila svim ljudima.

Onaj, koji je kao velika svjetlost sašao na Zemlju.

Onaj, kome treba zapjevati pjesmu novu jer učini divne stvari.

Onaj, koji je u sutrašnji dan dobio ime Isus.

O, to je najveće, najljepše, najslađe ime! Jedinstveno ime! U njemu smo spašeni, po njemu smo postali djecom Božjom!

S njime možemo bez straha svuda! Pa i u novu godinu!

Jest, samo nam onda neće nova godina biti teška, ako uđemo u nju s Isusovim imenom!

I samo se onda nećemo plašiti ničega ako Isusovo ime bude u centru naših duša i naših težnja.

Jest, tako ćemo! Dok drugi razlijevaju šampanjac i luduju u plesnom vrtlogu da bi zaboravili na svoj strah, mi ćemo s imenom Isusovim na usnama dočekati novu godinu i s njegovim najsvetijim Imenom ući ćemo u nju.

Ali kraj Isusova imena ne zaboravimo na još jedno: lijepo, bijelo, slatko, predivno ime, a to je Marija. Ta kako bi na ulazu u novu godinu ostavili Maloga Kralja bez Majke njegove?

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Adventska čežnja. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!

Molitva za zagovor službenici Božjoj Marici Stanković:

Dobri naš Oče! Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću da sve sile svoga uma i srca stavi stavi u službu tvoga kraljevstva. U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi, ona je zauzetim radom pomogla ljudima, osobito mladima, otkrivati Isusa Krista. Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje. Molimo te, ražari u nama oganj Duha Svetoga da poput tvoje službenice hrabro i nesebično radimo za tvoje kraljevstvo. Po njezinu zagovoru molim te za posebnu milost… Oče naš…

Tko po zagovoru službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, pozvan je javiti se postulaturi za njezino proglašenje blaženom: Postulatura službenice Božje Marice Stanković, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Postulator: o. Vinko Mamić OCD