SVETI FRANJO SALEŠKI Kako nas pobožnost može osloboditi od jada, tuge i oholosti Pobožnost je istinski duhovni šećer koji tjelesnim pokorama oduzima gorčinu a utjehama štetnost. Bitno.net Podijeli: Foto: AM113/Shutterstock Poput onih koji su htjeli Izraelce odvratiti od ulaska u obećanu zemlju, pa su im govorili kako ta zemlja “ždere svoje stanovnike”, ili da je u njoj zrak tako kužan da tamo čovjek ne može dugo opstati, da su joj stanovnici čudovišta koja jedu druge ljude kao skakavce, tako i svijet, draga Filotea, koliko god može ocrnjuje svetu pobožnost, prikazuje pobožne ljude kao spodobe srdita, tužna i žalosna lica, te viče kako pobožnost ljude čini sjetnima i nesnosnima. No, kao što su Jošua i Kaleb uvjeravali da je obećana zemlja ne samo dobra i lijepa nego da će i njeno posjedovanje biti slatko i ugodno, tako nas i Duh Sveti na usta svih svetih i na usta samoga Gospodina uvjerava kako je pobožan život sladak, sretan i skladan. Svijet vidi kako pobožni poste, mole i trpe uvrede, pomažu bolesnima, daju siromasima, bdiju, obuzdavaju srdžbu, susprežu i guše svoje strasti, odriču se tjelesnih užitaka, a usto i čine druga djela koja su po svojoj biti opora i stroga, no ne vidi onu unutarnju i srdačnu pobožnost po kojoj sva ta djela postaju ugodna, slatka i laka. Pogledaj samo pčele na majčinoj dušici: sok koji ondje nalaze veoma je gorak, no one ga sišu i pretvaraju u med, jer takva im je narav. O svjetovnjaci, pobožne duše nalaze mnogo gorčine u svojim vježbama i tjelesnim pokorama, ali čineći ih sve to pretvaraju u slast i milinu. Oganj, kotač i mač bili su mučenicima miomirisno cvijeće, jer ih je krasila pobožnost. Ako pobožnost može učiniti slatkima najstrašnija mučila, pa i samu smrt, što li tek može učiniti od kreposnih djela? Šećer zaslađuje nezrelo voće a uklanja neprobavljivost i štetnost prezrelog; pobožnost je istinski duhovni šećer koji tjelesnim pokorama oduzima gorčinu a utjehama štetnost. Ona izbavlja siromahe od jada, bogataše od neumjerenosti, potlačene od očaja, sretne od oholosti, usamljene od tuge a druževne od razvrata. Zimi je vatra, a ljeti rosa. Pobožan čovjek zna gospodariti u izobilju i podnositi siromaštvo. U pobožnosti su jednako korisni čast i prijezir i gotovo se jednaka srca primaju radost i bol; ona nas ispunjava predivnom milinom. Gornji tekst je ulomak iz knjige “Filotea” sv. Franje Saleškog u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku. Podijeli:
SVJEDOK VJERE Mučenik za vjeru vlč. Stjepan Horžić: Partizanu koji ga je ubio rekao je ‘Molit ću se za tebe gore’
VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (10) Blažena Aleksandrina da Costa – žena koju je Sotona mrzio savršenom mržnjom
PROTIV 'GOSPODARSTVA KOJE UBIJA' Ovo su glavni naglasci prve apostolske pobudnice Lava XIV. ‘Dilexi te’
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?