Kada se jednom Makarije Egipatski zaputio sa svojim učenikom iz Skitije u Nitriju, već nadomak cilju reče svome učeniku neka on pođe pred njim. Idući tako dovoljno udaljen pred njim susretne poganskoga svećenika i poviče za njim: “Hej, vraže, kamo žuriš?” Ovaj se na te riječi rasrdio, izudarao ga i ostavio polumrtva ležati.

Nešto kasnije susretne na putu oca Makarija. Ovaj ga je lijepo pozdravio: “Budi pozdravljen, zaposleni čovječe!” Začuđen takvim pozdravom približio mu se i upitao ga: “Što si to našao na meni dobra da si me tako pozdravio?” Starac mu odgovori: “Vidio sam da se trudiš, a ne znaš da je to uzalud.” Poganin mu je na to odgovorio: “Dirnuo me u srce tvoj pozdrav te sam shvatio da pripadaš Bogu. Malo prije sam, naprotiv, susreo jednoga zla monaha koji me je uvrijedio i dobro sam ga isprebijao. Molim te, želio bih i ja živjeti monaški poput tebe.”

Otac Makarije ga povede sa sobom, uzeše na ramena isprebijana učenika te su tako stigli u samostan gdje se poganski svećenik obratio i krstio, a svojim primjerom potaknuo je mnoge pogane da prihvate kršćanstvo. Otac Makarije je običavao reći: “Jedna zla riječ čini i dobre zlima, a jedna dobra riječ čini i zle dobrima.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige monaha Doroteja Toića “Povijest monaštva”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.