Iako Crkva često ističe veličanstveno uskrsnuće tijela za one na Nebu, ponekad zaboravljamo što će se dogoditi onima koji umjesto Neba izaberu pakao.

I njihova tijela će uskrsnuti, ali ne na isti način kao onih u rajskoj milosti, piše Aleteia.

Katekizam Katoličke Crkve objašnjava ovaj nauk:

Tko će uskrsnuti? Svi ljudi koji su umrli: “koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude” (Iv 5, 29). (KKC, 998)

Otac William Saunders proširuje ovo vjerovanje u svojemu članku o uskrsnuću mrtvih: “Što s uskrslim tijelima duša osuđenih na paklene muke? Ta tijela posjedovat će identitet, cjelovitost i besmrtnost, ali ne i naše transcendentne kvalitete. Imat će uvjete potrebne za patnju vječne paklene kazne, ali ne i slavljenje Gospodina koje dijele oni na Nebu.”

Za one koji odaberu pakao, to će značiti jedino patnju, kao što Isus spominje u evanđeljima.

Isus često govori o “geheni”, o vatri “koja se ne gasi”, pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo. Isus teškim riječima navješćuje da će “poslati svoje anđele da pokupe sve (…) bezakonike i bace ih u peć ognjenu” (Mt 13, 41-42), i da će izreći osudu: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni” (Mt 25, 41). (KKC, 1034)

Treba naglasiti kako je “glavna kazna pakla vječna odvojenost od Boga, u kojemu čovjek jedino nalazi život i sreću za koje je stvoren i za kojima žudi”.

Naime, nitko nikada nije “poslan” u pakao. To je slobodan izbor onih koji žive svoje živote odijeljeni od Boga i koji bi, na pragu smrti, radije ostali odvojeni od Boga nego u zajedništvu s Njime.

Zaključno, Katekizam Katoličke Crkve nam govori:

Crkva moli da se nitko ne izgubi: “Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe”. Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće “da se svi ljudi spase (…)” (1 Tim 2,4) i da je njemu “sve moguće” (Mt 19,26). (KKC 1058)