Premda se može reći da u ovoj borbi u nama postoje dvije volje – jedna od razuma, stoga nazvana razumska i viša, i druga od osjetila, nazvana niža i sjetilna, koja se običaje označiti imenima nagona, tijela, osjetila i strasti – ipak, budući da smo ljudi po razumu, čak ako kažemo da samo s osjetom želimo neku stvar, ne treba shvatiti kao da je doista želimo sve dok se ne sklonimo da je poželimo višom voljom. Stoga, sva se naša duhovna borba sastoji nadasve u činjenici da je razumska volja, koja se nalazi između božanske volje koja je nadilazi i niže sjetilne volje, neprestano napadana od jedne i od druge jer je svaka nastoji privući k sebi te je sebi učiniti podložnom i poslušnom. Veliku muku i napor, osobito na početku, trpe oni koji su robovi ružnih navika kada odluče popraviti vlastiti pokvareni život i, oslobađajući se svijeta i tijela, staviti u službu ljubavi prema Isusu Kristu.

Ovo se događa jer su udarci koje viša volja podnosi sa strane božanske volje i sa strane senzualne, koji je neprestano napadaju, snažni i jaki te se podnose s velikom mukom. To se ne događa onima koji su već naviknuti na kreposti ili na mane i u tome ustrajavaju budući da kreposni lako pristaju na božansku volju, a poročnici se bez suprotstavljanja prigibaju sjetilnoj volji.

No neka si nitko ne umišlja da će moći postići prave kreposti niti služiti Bogu na dostojan način ako zaista ne želi činiti nasilje nad samim sobom i podnositi muke koje se osjećaju u napuštanju ne samo velikih nego i malih užitaka, na koje je prije bio navezan zemaljskim osjećajem. Posljedica toga je da samo mali broj doseže cilj savršenstva: nakon što su s velikim naporom nadvladali veće mane, ne žele si dalje činiti nasilje nastavljajući trpjeti probadanja i muke koje se doživljavaju u opiranju gotovo bezbrojnim vlastitim malim voljama i strastima manjega značenja koje, prevladavajući u njima svakoga časa, počinju gospodariti i nad njihovim srcima.

Među ovima se nađe i ponekih koji se, ako i ne kradu tuđa dobra, previše navežu na ona koja opravdano posjeduju; ako si i ne pribavljaju časti nedopuštenim sredstvima, ne preziru ih kao što bi trebali niti ih prestaju željeti i tražiti na razne načine; ako i opslužuju dužne postove, ne mrtve ipak vlastitu proždrljivost jer pretjerano blaguju i žele najfinija jela; živeći u uzdržljivosti, ne odriču se prijateljstava koja im gode, a koja donose velike zapreke na putu sjedinjenja s Bogom i u duhovnom životu; budući da su ove stvari u svakoga jako pogibeljne, potrebno je od njih bježati koliko se više može. Iz ovakvih stvari također proizlazi da su i njihova dobra djela učinjena s mlakošću duha te da su popraćena brojnim interesima i skrivenim nesavršenostima iz poštovanja prema samome sebi i želje da budu pohvaljeni i cijenjeni od svijeta.

Ovi ne samo da ne napreduju na putu spasenja, nego, vraćajući se natrag, idu u pogibelj da iznova padnu u prijašnja zla ukoliko ne ljube istinsku krepost, te se pokazuju premalo zahvalnima prema Gospodinu koji ih je istrgao ispod vlasti đavla. Osim toga, oni su neznalice i slijepi uvidjeti opasnost u kojoj se nalaze jer se uvjeravaju da su na sigurnom. Ovdje se otkriva prijevara toliko štetnija koliko je manje primjetnija: naime, mnogi koji teže duhovnome životu, ljubeći se više nego što bi trebali (premda se uistinu ne znaju ljubiti), obavljaju vježbe koje više pristaju njihovu ukusu, a ostavljaju one koje živo diraju njihovu naravnu sklonost i njihove senzualne nagone, protiv kojih bi se svaki razum htio okrenuti svom snagom.

Stoga, kćeri moja ljubljena, upozoravam te i potičem da se zaljubiš u poteškoće i muke koje nosi pobjeda nad samim sobom: tu je sve! Toliko sigurnija i brža bit će pobjeda koliko se snažnije zaljubiš u poteškoće koje početnicima pokazuju kreposti i rat, a ako poteškoće i napornu borbu uzljubiš više nego pobjede i kreposti, brzo ćeš steći svaku stvar.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Lorenza Scupolija “Duhovni boj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.