Papa Franjo je početkom ove godine, odnosno 25. veljače, potpisao dekret kojim je odobrio kanonizaciju Bartola Longa. Papa Lav XIV. je nakon toga potvrdio odluku o kanonizaciji i odredio datum kada će Bartolo Longo biti svečano proglašen svetim, piše Aleteia.

Kanonizacija je zakazana za nedjelju, 19. listopada, na Svjetski dan misija. Tog će dana Bartolo Longo biti kanoniziran zajedno sa šestero drugih muškaraca i žena iz pet zemalja, među kojima su mučenici, utemeljitelji redovničkih zajednica i laici. Treba napomenuti da je listopad ujedno i duboko simboličan mjesec za ovu kanonizaciju jer je Bartolo Longo cijeloga života gajio osobitu pobožnost prema krunici.

Tko je bio Bartolo Longo?

Bartolo Longo rođen je 1841. u bogatoj obitelji u gradu Latianu u južnoj Italiji. Njegovi roditelji predali su mu vjeru najbolje kako su mogli. Na fakultetu je došao u kontakt s ljudima koji su se bavili okultizmom i spiritizmom, što ga je potpuno uzelo. U jednom trenutku postao je “svećenik” sotonističke sekte i izgledalo je kako je povratak Bogu nemoguć. Međutim, zahvaljujući prijateljstvu s jednim dominikanskim redovnikom, glas savjesti nije potpuno nestao u njemu. Vratio se Bogu, postao veliki zagovornik molitve krunice i stoji iza izgradnje svetišta Gospe od Krunice u Pompejima.

Bartolo se nakon smrti majke počinje udaljavati od Boga. Do studija prava u Napulju, taj proces je već gotov i on se pridružuje neopaganističkoj sekti u kojoj postaje “svećenik”. Osim što sudjeluje u spiritističkim seansama i sotonističkim obredima, Longo čini sve da javno blati Crkvu i udaljava ljude od nje.

Cijelo to vrijeme istodobno prolazi kroz psihičke krize koje obilježavaju teški napadi neuroze i depresije, paranoje i fizičke bolesti. Naposljetku je doživio živčani slom.

Kasnije je pričao kako je u sebi čuo glas svog preminulog oca koji mu je govorio “Vrati se Bogu”. Odlazi starom obiteljskom prijatelju koji ga nagovora da se odrekne sotone i vodi ga dominikanskom redovniku Albertu Radentu, koji ga ispovijeda i postaje njegov duhovnik.

Bartolo Longo i krunica

U idućem razdoblju Bartolo Longo se bori s posljedicama grijeha koje je napravio kao sotonist. Osjeća potrebu za duhovnim pročišćenjem i u jednoj molitvi sjetio se riječi o. Alberta koji je citirao Marijine riječi koje je rekla sv. Dominiku: “Ako netko traži spasenje, neka širi molitvu krunice i sigurno neće propasti.”

Longo shvaća da je to njegovo poslanje. Godine 1871. postaje dominikanski trećoredac i započinje promicati krunicu. Zajedno sa suprugom groficom Marianom di Fusco, kojom se oženio u međuvremenu, obnavlja malu crkvicu u Pompejima i sponzorira proslavu Gospe od Krunice u njoj. U crkvu je stavio sliku koju je na poklon dobio od jedne časne sestre. Sve više vjernika dolazi u crkvu, a neki od njih počinju prijavljivati čudesna ozdravljenja. Nakon toga počinju radovi na većoj crkvi, koja je dovršena 1891. Godine 1906. blaženi Longo i njegova supruga poklanjaju svetište Svetoj Stolici. Sve do svoje smrti 1927. Talijan nastavlja promicati pobožnost krunice.

Bartolo je beatificiran 26. listopada 1980., a tom prigodom ga je sv. Ivan Pavao II. opisao kao “apostola krunice”. Godine 2008. Benedikt XVI. je posjetio svetište u Pompejima, gdje je stavio cijeli svijet pod zaštitu Marije. U homiliji na misi kojoj je nazočilo 50 000 ljudi tadašnji papa je blaženika usporedio sa sv. Pavlom koji je također jedan dio svog života bio neprijatelj Crkve.

“Kada Bog dođe u ljudsku pustinju, uvijek procvjetaju cvjetovi. Blaženi Bartolo Longo i njegova priča o obraćenju svjedočanstvom su duhovne snage koja mijenja čovjeka i čini ga sposobnim raditi velike stvari u skladu s Božjim planom”, rekao je tada Benedikt XVI.