Otac upita sina: “Što je ono?”

Sin odgovori: “Vrabac.”

Nakon nekog vremena, otac upita ponovo:

“Što je ono?” Sin odgovori: “To je vrabac.”

Nije prošlo dugo, a otac opet upita:

“Što je ono?” Sin nervozno odgovori: “Rekao sam ti da je vrabac!!!”

Otac ponovo upita: “Što je ono?”

Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, stalno me pitaš jedno te isto. To je vrabac. Zar zaista nisi u stanju to razumjeti?!”

Otac ustade i ode u kuću.

Vrati se sa svojim starim dnevnikom u kojem je pisalo:

“Danas je moj mali sin sjedio sa mnom u dvorištu, kad je doletio vrabac.

Dvadeset i pet puta me je upitao: ‘Što je ono?’, i dvadeset i pet puta sam mu odgovorio da je to vrabac.”

“Kad si bio mali, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i ja sam ti svaki put odgovorio. A kad sam ja tebi danas postavio isto pitanje, i ponovio ga samo pet puta, ti si se iznervirao, naljutio i ponašao grubo prema meni.”

Sine moj, pomozi oca svojega u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi. (Sir 3,12)

N.A.