Kada čovjek krene djelovati po vlastitim nagonima, često se dogode različiti problemi i neugodne situacije. No, razumni ljudi će shvatiti da svakome ponekad može nešto izletjeti. Recimo, u nekoj određenoj situaciji nekima bi izletjela psovka ili čak pokoja ružna riječ.

Ali ako se ta slučajnost ponovi nekoliko puta u kratko vrijeme, onda je to već nešto drugo.

Mnoge su redovnice iskusile da upravo kada one prolaze njima iza leđa proleti pokoja psovka ili šala u stilu „Pingvin!“ ili „Šišmiš!“ Ali toga dana, dok su s. Terezija i s. Marta Marija prolazile kraj igrališta, nekim je srednjoškolcima više puta izletjela glasna bogopsovka, i to skroz slučajno dok su one prolazile.

Sestra Terezija bijesno je stiskala šake i zube, zbog čega je sestra Marta bila u stanju pripravnosti.

I baš kada su stale kod pješačkog prijelaza čekajući zeleno svjetlo, do njih je doletjela – nogometna lopta.

Refleksom iskusnog lopova na seoskim kirvajima sestra Terezija je zgrabila loptu razmišljajući što će s njom. Prvo joj je palo na pamet da ju probuši, ali nije imala čime – u buduće bi mogla početi nositi nožić, pomislila je kao da će se ovakva situacija ponoviti. A onda joj je palo na pamet da bi ju samo mogla negdje zašutirati ili sakriti i praviti se glupa kada ju budu pitali je li vidjela loptu.

Nevolja je ta što bi to isto zapravo bilo djelovanje u afektu. Sva sreća da je uz nju bila sestra Marta koja je bila smirenijeg karaktera.

„Daj mi tu loptu!“, odrješito je rekla (inače ju sestra Terezija ne bi uopće doživjela) i nježno joj otela loptu iz ruke.

Baš u tom trenutku je njima blizu, još s druge strane ograde, prišao jedan od nogometaša i upitao ih jesu li vidjele loptu.

Sestra Marta se okrenula, ljubazno osmjehnula i odgovorila kako su ju upravo uspjele zaustaviti da ne bi slučajno izletjela na cestu ili završila tko zna gdje pa da ju više nikada ne nađu.

„Evo, sad ćemo vam je donijeti“, rekla je i ljubazno povukla sestru Tereziju sa sobom.

Kada su ušle na prostor igrališta, sestra Terezija je već bila malo nadošla – ali ne skroz.

„Časna, ako zabijete gol, idemo svi u samostan!“, dobacio je u šali jedan dečko, a sestra Terezija je to shvatila kao milosni znak s neba. Brzo je uzela loptu sestri Marti i stala pred gol.

Tek što je htjela zapucati, dečki su se uz cerekanje pobunili da to ne može baš tako lako pa je jedan dječačić od dva metra stao pred gol keseći zube.

Tu je sestra Terezija shvatila da je u slijepoj ulici jer će je još i isprdati, a još ju je uvijek boljela rana od njihovih strašnih psovki i huljenja i znala je da to neće moći podnijeti. Bila je napuhana kao balon i vjerojatno bi eksplodirala da nije našla svoj ispušni ventil.

To je isto shvatila kao priliku koju joj daje Isus, nije ni pomislila da je to možda neka napast. Svom je svojom snagom zašutirala loptu i pogodila dečka ravno u trbuh.

On je odmah pao kao pokošeni kukuruz, a lice mu je bilo crveno kao pavijanova guzica.

Sestra Marta je u milisekundi uputila sestri Tereziji oštar pogled, a odmah zatim je dotrčala dečku u pomoć. „Jesi dobro? Možeš li disati? Ja sam medicinska sestra, dopusti da te pogledam“, rekla je.

Sestra Terezija je polako prišla dečku, kojem je nakon par minuta bilo malo bolje. Kad je malo nadošao, pružila mu je ruku i pomogla mu da ustane.

„Dobar si ti, proći će te, trebaš sada malo mirovati“, rekla mu je i potapšala ga po leđima.

„A ništa, izgleda da ne idete u fratre… Ne znam kako sam to mogla promašiti“, dodala je.

Sestra Marta cijelo vrijeme imala je ravno stisnute usnice i nije htjela pogledati čak ni u smjeru sestre Terezije.

„U koju školu idete?“, upitala ih je sestra Marta.

„U tehničku“, odgovorio je jedan.

„Joj, pa super, to je blizu naše župe! Mi vam imamo zajednicu mladih, ja sam sigurna da bi vam se svidjelo tamo! Nalaze se svaki četvrtak u osam.“

No, na te riječi sestra Marta nije dobila neki odgovor.

„Oni vam igraju i nogomet u Katoličkoj malonogometnoj ligi“, dodala je u pokušaju da ih zainteresira. Ali nije se primilo.

Jedina osoba kojoj je to bilo zanimljivo je bila sestra Terezija koja se pak nasmijala jer se sjetila da se u KMNL-u dobije neka kazna za psovanje na terenu. Jedino nije bila sigurna dobije li se žuti ili crveni karton.

„Hoćete doći?“, pitala je sestra Marta.

„A ne znam, ja moram puno učiti…“, rekao je jedan, a ranjeni golman je dodao: „A ja četvrtkom imam treninge…“

„Da, tebi bi bilo bolje da ih ne propuštaš“, dobacila mu je sestra Terezija što je kod drugih dečki izazvalo smijeh, a kod sestre Terezije bol u nozi. Baš joj je tada sestra Marta slučajno stala na nogu.

„Imate li vi dečki Instagram?“, bio je posljednji pokušaj sestre Marte.

„Ma ne, ja imam samo TikTok“, pokušao se izvući jedan od njih.

„Joj pa super, imam i ja! To mi je puno bolje od Instagrama, tamo su sada počeli starci dolaziti… Kako se zoveš?“

Za koju minutu svi su je dečki zapratili na TikToku.

„Bez brige, ja ne koristim te gluposti“, objasnila je sestra Terezija i namignula ranjeniku.

No tada je već bilo vrijeme da odu, jer imali su svojih obaveza i poslova. Sestra Terezija im je za kraj dobacila: „Dečki, pamet u glavu, nemojte raditi gluposti! Golmane, ti se posebno pazi da ti ne bi ponovo pozlilo!“

Nakon što su malo otišle dalje, sestra Marta je uljudno primijetila: „Teri, ponekad nije loše biti taktičan i ne djelovati prema vlastitim nagonima.“

Sestra Terezija je zastala.

„Marta. Ja nisam bila taktična? Pa ja sam jedna od najtaktičnijih sestara koje poznaješ! A i znaš da sam ja nastavnica i da je moja profesionalna deformacija ta da pedagoške mjere primjenjujem i u svakodnevnim životnim situacijama!“

„U trenutku kad si zapucala loptu, meni se učinilo da si to namjerno.“

„A meni se trenutak poslije učinilo da si tu istu stvar htjela učiniti meni.“

„To je djelomično istina. No stvarnost je takva da sam ja savladala svoje nagone.“

„Samo malo, ti misliš da ja nisam savladala svoje nagone? Da se nisam u tom trenutku sabrala, ja bih svima njima rasula šakom zube kao suhi kukuruz! A umjesto toga samo sam tog jednog, kao prava nastavnica, naučila da, dok brani gol, treba najprije čuvati sebe i svoje zdravlje. I tako sam, koristeći pedagoške metode, još jednom pokazala koliko sam taktična.“

Sestra Marta je vidjela da nema smisla. Duboko je uzdahnula i mahala glavom, gledajući ispred sebe. A onda je prema sebi okrenula mobitel, koji je još držala u ruci. U prozirnoj maskici bila je sličica Milosrdnog Isusa.

„Isuse, uzdam se u tebe!“, zavapila je.

„Amen!“, zaključila je njezina „taktična“ sestra.

Napomena: ove priče su u potpunosti izmišljene te je svaka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima slučajna.