U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo i priopćio vijest: “Rubene, sutra u zoru, umrijet će najbogatiji čovjek u ovome gradu!”

Ruben se odmah probudi, od straha pade na koljena i zavapi u molitvi: “Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?”. Žurno se odjenuo i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata dok se gospodar nije pojavio na prozoru. “Gospodaru, oprosti mi što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!”

Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo.

Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: “Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben.”

Priča iz starih predaja.

***

Riječ ‘bogat’ dolazi od riječi Bog. Bogat je onaj tko ima Boga uza se. Mnogi se u Boga zaklinju, ali je malo onih koji za njim idu. Cijeli zapadni svijet zarazila je silna težnja za imanjem, kupovanjem, potrošnjom… Ljudskom srcu, raj se pokazuje kao blještavi trgovački centar u kojem on, pun novaca, kupuje do iznemoglosti. Smiješan je postao onaj koji u takvom svijetu govori o Bogu. Smiješan, možda i zato što ni u njegovim očima nema Boga, već samo praznina koje smo već svi siti. Umorni smo od bezbrojnih riječi, pa i od takvih koje nam govore o Bogu. Umorni smo i od našeg vlastitog blebetanja. „Ne blebećite kao pogani“, upozorava nas i Isus. „Ne govori o Bogu dok ne utvrdiš vjeru u njega“, kaže mudrac. Zato uđimo u šutnju: šutnju očiju, jezika, ušiju — šutnju srca; i možda nam onda, u toj šutnji, progovori sam Gospodin. Tada ćemo, vjerujem, poput Rubena, postati najbogatiji čovjek u gradu. I naše riječi o Bogu više neće biti šuplje jer će iza njih šumiti Božja prisutnost.

Petar Nodilo SJ